Sjećate li se još zgrade koja zatvara ugao Frankopanske i Šenoine ulice u Križevcima? Općenito jedno zanimljivo mjesto gdje se stječu najrazličitiji govori arhitekture u nerazumljivoj kakofoniji.
Pored decentne barokne (pomalo orijentalne) katnice bivše pavlinske gostionice, danas zgrade Gradskog muzeja, s južne strane bahato raste svojim dosadnim volumenom socijalistička zgrada Kina Kalnik.
Na brzinu sklepana, vjerojatno pomoću ‘živog lanca’ mladih udarnika, godinama je bila svakovečernje okupljalište grada i okolice, no to ju i dalje nije učinilo ljepšom. Mnogo je diskutirana betonsko staklena stambena katnica koja ubija povijesnu minijaturu Muzej od strane zapada, ali sve ju diskusije opet nisu učinile podnošljivijom.
I konačno, junakinja naše priče, zadnja šansa da se na ovoj margini historijske jezgre grada očuva kakav takav smisao. Svojim uglovnim smještajem zgrada regulira nastavak Šenoine prema zapadu, te otvara širenje grada izvan povijenih bedema. Ova je situacija nastala nakon 1858., jer katastar te godine ovdje pokazuje sasvim drugačiji niz parcela.
Ova je zgrada bila stambeno obrtnička prizemnica ‘na ključ’, sa kolnim ulazom i stražnjim dvorištem za obrtničku djelatnost, dok je ulaz u samu zgradu bio iz dvorišta. Prema ulici pokazuje raskošne fasade na po četiri prozorske osi s devetim prozorom na zakošenom uglu. Zbog simetrije izveden je i jedna slijepi prozor u fasadi, gdje nema svijetlog otvora.
Izvedba ukrasa i svi drugi detalji građevine karakteristični su za šire razdoblje arhitekture druge polovine 19. stoljeća. Stanje u kojem je zgrada dočekala drugo desetljeće našeg stoljeća bilo je kritično, te je prijetilo samourušavanje. Pred oko tri godine počela je temeljita rekonstrukcija u stambeno poslovni objekt, što je sasvim u skladu s povijesnim značenjem objekta.
E sad, super je da se našao investitor da se ova zgrada, poput mnogih drugih ne sruši sama ili ju ne sruše, pa onda strši kao šuplji zub u nizu, tak oda nam neki kvartovi u gradu izgledaju poprilično krezubo.
Međutim, samo do te točke, dalje počinju dvojbe i pitanja: zgrada je obnovljena ‘gabaritno’ što znači da se poštovala mjera vanjskih dosega zidova i visina zgrade, oblik krovišta itd, no unutar tog gabarita izvedena je potpuno slobodna negacija povijesno zatečenog stanja.
Napominjem da smo unutar gradskih bedema, prema definiciji zone najstrože spomeničke zaštite. Da bi situaciju dodatno napeo, arhitekt ostavlja jednu prozorsku os u originalnoj izvedbi, što je možda dobro: jednog dana ovaj će mali ‘citat’ poslužiti nekom budućem vremenu da rekonstruira izgubljeni original. No hoće li to tada imati ikakvog smisla, ili će več novi naraštaji željeti zaštititi novo postojeće stanje iz 2017.?
Ulazak suvremenosti u povijesne ambijente osjetljiva je tema već stotinu godina, možda i koju više. Da ne navodimo najbombastičnije primjere poput kuće Arko na zagrebačkom Gornjem gradu, originalnog postava Meštrovićevog Grgura na Peristilu…
Interpolacija je pojam uvođenja nepatvorenog suvremenog jezika arhitekture (poput ‘staklenke’ nasuprot bečkom Stephansdoma, ili u manje uspješnoj izvedbi, spominjana stambena katnica nasuprot križevačkog muzeja).
Rekonstrukcija je nastojanje da se na temelju zatečenog stanja, arhivskih fotografija i nacrta podrobno rekonstruira povijesni oblik zgrade čije je stanje ugroženo, kao primjer zgrade Gavella na Jelačiću u Zagrebu (Jelačićev trg br. 6). Takva je trebala biti i izvedba križevačke Sinagoge, no o uspješnosti ove rekonstrukcije ćemo drugom prilikom.
Izvedbu ove prizemnice ipak moramo posebno komentirati izvan ovih parametara- Možda bi bilo nabolje zaći u ‘zonu sumraka’ nazvanu postmodernom, arhitekturu koja nastoji s mnoštvom citata slobodno pomiriti sve što je nepomirljivo (arhitektura Outlet Roses u Začretju).
Zdenko Balog/prigorski.hr