Ne znam dokle je to došlo da se već i vještice kradu?! Naime, u današnjem broju na srednjoj stranici, Večernji list objavljuje članak ‘Spomenik posljednjoj vještici mučenoj u Zagrebu’, kojeg potpisuje autorica Petra Balija.
Odmah u prvoj rečenici ‘Herucina Magda Logomer, posljednja zagrebačka vještica, jedna je od stvarnih žena koje su inspirirale Mariju Jurić Zagorku da stvori glavnu junakinju “Gričke vještice” – kontesu Neru.’
Pa kada tekst u prvoj rečenici ima tri krupne greške, zašto da dalje očekujemo nešto bolje? Ime žene je Magda(lena) Logomer Herucina, i nikako drugačijim poretkom, jer se radi o prezimenu muža (Heruc), a ne o dva imena. Potom ne radi se o posljednjoj vještici, budući da takav izričaj implicira krivnju.
No, to sve je sitnica koja ne bi izazvala reakciju, da nije najkrupnija pogreška, koja je dosljedno provedena kroz tekst: ne radi se o nikakvoj zagrebačkoj ‘vještici’, nego o križevačkoj građanki, ako baš hoćete, vještici. Ponovimo činjenice:
Magda Logomer, kći Stjepana i Anastazije r. Jakopović, rođena je 18. svibnja 1706., u Podgajcu kod Križevaca te krštena i upisana u knjige krštenih u župnoj crkvi Svete Ane u Križevcima.
Udala se 9. veljače 1727. za Franju Heruca iz susjednog prigradskog zaseoka, te ovdje s njim zasnovala obitelj. U braku su imali najmanje šestero djece, a poznata nam je iz sudskih spisa Barbara, rođena 1735., kao treće dijete. Barbara je svakako doživjela odraslu dob, te se i udala 1755. Magda je optužena za vještičji zločin, a optužba je podignuta ‘po službenoj dužnosti’.
Kad je, naime postalo bjelodano da je neka žena vještica, tada je gradski sudac bio dužan povesti istragu bez da ju netko prijavi ili neka druga žena na mukama kaže njeno ime (što su inače bila druga dva uobičajena načina utvrđivanja vještičjeg krimena).
Optužba je podignuta 19. rujna 1757., te je žena odmah zasužnjena, preslušana i potom mučena. Nakon višednevnog mučenja žena se slomila i priznala sve što su joj stavljali na teret. Potom je zatvorena u tamnicu na više mjeseci, te je prema vlastitom iskazu sve vrijeme provela u negrijanoj i potpuno mračnoj prostoriji čitavo vrijeme s teškim okovima na rukama i nogama. 22. travnja 1758. izvedena je iz tamnice kako bi joj se pročitala presuda, smrt na lomači po svim navodima optužbe.
Izvršenje bi vjerojatno uslijedilo istog ili sljedećeg dana, no bila je na snazi kraljevska uredba da se ovakve presude podnesu bečkoj kancelariji na uvid i potvrdu. Sljedećih tjedana traje živa prepiska između križevačkog magistrata i bana, te bana i kraljice Marije Terezije, koja potaknuta sumnjama, a ponešto i znatiželjom, traži da joj osuđenicu dovedu osobno u Beč, kako bi je ispitali kraljičini savjetnici.
Magda je doista došla u Beč, gdje ju ispituje kraljičin liječnik i osobni povjerenik Van Swieten. Opširnim pismom datiranim 25. kolovoza 1758., Van Swieten obavješćuje kraljicu o brutalnom postupku pravosuđa prema ženi, te o nizu nepodudarnosti i nepravdi koje su joj nanesene presudom. Valja imati na umu da kraljica, kao i njeni suvremenici, ne odbacuje načelno mogućnost vještičjeg zločina, nego samo traži pravedno suđenje i oprez pri izricanju presude.
Na prijedlog Van Swietena Magda je u potpunosti oslobođena krivnje, te se uz zaštitu kraljice vraća u Križevce. U Beču Van Swieten ju je i kao liječnik njegovao, te je žena bila gotovo potpuno oporavljena. Vrativši se u Križevce, ubrzo je postala udovica. Nije poznat datum njene smrti, no za pretpostaviti je da je ostala živjeti u Križevcima, jer joj je ovdje bio dom, a također i djeca.
Dakle, ništa u ovoj kratkoj biografiji nema nikakve veze sa Zagrebom. Jedino je istina da je Zagorka uvelike koristila ovaj materijal, koji je bio publiciran u novinama baš nedugo prije izlaska ‘Gričke vještice’.
Pa ipak, u spornom se članku višekratno spominje Zagreb i posljednja zagrebačka vještica, kojoj Zagreb namjerava podići spomenik! Zar je teško doći do ovog općepoznatog podatka?
Nije potrebno češljati matične knjige, zapise i staru literaturu, dovoljno je zaviriti u Wikipediju koju svi nosimo u džepu na našim smartfonima, ili bilo koji naslov opće literature.
Nadam se da priča o Zagrepčanki Herucini Magdi neće ići dalje kroz projekte koji su najavljeni, kojima Zagreb želi obilježiti njen lik.
No ima li opravdanje za nas Križevčane (sorry, ja sam homo duplex, i Zagrepčanin i Križevčan)? Što smo mi učinili za obilježavanje lika naše velike sugrađanke? Tiho je prošla 250 godišnjica njenog mučeništva 2008., nitko ne najavljuje ništa niti za 260 godišnjicu! Ne nalaze odjek inicijative pojedinaca da se njen lik obilježi makar ulicom u gradu, ako već ne spomenikom.
Zanimljivo je da su Zagrepčani, pored svih Kušenki, Cindrekovica, Ptičekica i ostalih (ne znam da li su njih obilježili ulicama), odabrali baš Križevčanku Magdu. Kad ju nitko drugi neće.
Zdenko Balog/prigorski.hr