Slađana Hrgovan (37), samohrana je majka troje djece, od kojih dvoje, Igora (2) i Maju (4) odgaja u vrlo trošnoj kući na kućnom broju 26 u Žibrinovcu, selu pokraj Križevaca. S 2000 kuna ukupnih primanja, bez kupaonice, s krovom u raspadu, vodi borbu za svoju djecu iz dana u dan.
Iako vrlo teško živi te iz mjeseca u mjesec broji svaku kunu kako bi prehranila i obukla dvoje malodobne djece, Slađana je vrlo pozitivna i ponosna žena. Ono što ju je pogodilo nemjerljivo puta više, nego neimaština i siromaštvo je što joj je socijalna služba prije dvije godine oduzela najstariju kćer M. H. (16). Centar za socijalnu skrb Križevci je upoznat s poteškoćama obitelji Hrgovan i redovito ih posjećuju i pomažu koliko mogu.
„Dvije godine moja najstarija kćer ne živi više s nama, od toga je godinu dana u domu u Koprivnici. Tamo završava osmi razred, a svaku treću subotu dođe doma u Žibrinovec“, rekla je Slađana Hrgovan.
Slađana je nezaposlena, iako se po njezinom danu to ne bi moglo reći: „Iako sam doma na porodiljnom, cijeli dan radim u vrtu, pokušavam zagrijati trošnu kuću, a posla oko dvoje malodobne djece ima od 0-24“, kazala je.
Iako je kuća u kojoj obitelj živi dosta velika, ona je u vrlo lošem stanju. Kuća je stara preko 70 godina, krov u dnevnom boravku je prepun vlage i urušen, kupaonicu nemaju.
Mjesto gdje bi mogla biti kupaonica
Vodu koriste iz starog zdenca koji se pri jačim zimama smrzne i obitelj ostaje vez vode: „Najgore mi je kad stisne jaka zima i naš bunar se smrzne, tada smo bez vode i to nam je najgore. Hvala Bogu da imam dobre susjede koji su nam uvijek spremni priskočiti u pomoć”, napomenula je.
Hrgovani su pomoć znali dobivati od susjeda koji bi im donijeli nešto drva za grijanje jer drva su im prijekopotrebna. Slađana grije samo kuhinju i tamo ona i djeca spavaju, no zimi je život u takvoj kući opasan jer je većina kuće u vrlo lošem stanju i nemoguće ju je ugrijati: „Spavamo u kuhinji i tu se grijemo. Problem je zimi kad bi djeca željela pogledati crtić na televiziji koji je u boravku, a tamo ne mogu zagrijati jer je krov u raspadu i stalno puše i kaplje voda. Tada se znamo zabundati u kape i rukavice pa mališani pogledaju omiljeni crtić i vrate se u kuhinju na spavanje“, tužno je rekla Slađana Hrgovan.
Pomoć iz grada dolazi na kapaljku i pitanje je koliko će krov izdržati te dokad će obitelj moći koristiti vodu iz zdenca za piće i kupanje: „Ponekad su znali doći ljudi iz grada i dati nekih 500 kuna, a ne znam zašto više nemam pravo na drva koja sam dobivala prijašnjih godina. Ja sam zahvalna na svakoj pomoći, no jednokratna pomoć je zaista jednokratna. Teško je s dvoje malodobne djece bez pravog grijanja i vode. Sva sreća, djeca su mi zdrava i higijenski zaštićena. No, voljela bih barem vodu iz zdenca spojiti s kućom, kako zimi ne bih morala ići van po vodu“, istaknula je Slađana Hrgovan.
Od ostale obitelji, Slađanin brat živi i radi u Sloveniji, poznati Križevčanin Stevica Anjoš: „Moj brat Stevo radi kao kuhar u Sloveniji i žao mi je što nije sa nama. On je vrlo dobar i vrijedan i čovjek, a svi ga Križevčani tako i pamte. Radio je i pomagao cijelom gradu dok je bio ovdje. No, on je morao otići kako bi živio u normalnim životnim uvjetima“, dodala je.
Slađanini udomitelji su umrli, a muž koji ne živi s obitelji također je izvan države: „On je otišao s drugom ženom, a alimentaciju ne plaća. Ja se sada, kao i oduvijek, snalazim i borim sama te ću tako i nastaviti“, rekla je hrabra žena iz Žibrinovca Slađana Hrgovan.
Iako ponosna majka Slađana to neće priznati, obitelj Hrgovan zaista treba i zaslužuje svaku pomoć koju može dobiti. Svaka kuna je važna, hrana, svaka majica ili igračka za djecu su dobrodošli. Najveći problem su krov u dnevnom boravku i prije svega kupaonica koja je nedosanjani san. Kad se zdenac smrzne, obitelj se nema gdje oprati.
Slađani će sljedeće godine biti umanjena financijska pomoć i pitanje je kako će obitelj preživjeti sljedeću zimu.
Eduard Petranović/prigorski.hr