Nagrađivani književnik Kristian Novak predstavio je u petak u Zagrebu novi roman “Ciganin, ali najljepši”, najavljen kao jedna od najiščekivanijih knjiga sezone, roman koji sadrži sve elemente krimića, ali koji to nije, jer to je, u osnovi, knjiga o ljubavi ispričana kroz priču o odnosu Hrvata i Roma u jednom međimurskom selu.

Treći Novakov roman objavio je nakladnik OceanMore pod uredničkom palicom Krune Lokotara, koji urednički potpisuje i Novakovu nagrađivanu knjigu “Črna mati zemla”, koja je toga autora i lansirala u, po mišljenju kritike, krug ponajboljih suvremenih hrvatskih pripovjedača.

“Priča o Kristianu Novaku je beskonačna, a prvi njezin ulomak čini ‘Črna mati zemla’ u kojoj smo mogli vidjeti mnoga čuda vrsnoga pisca”, kazao je Lokotar na predstavljanju u kinu Grič.

“Kristian Novak, kad nanjuši traumu ulazi u nju i roni po njoj. Njegov je prvi roman govorio o ozbiljnim traumama djeteta, u koje je Novak imao hrabrost uroniti. To je jedna od odlika koje se vide i u njegovom novom romanu”, dodao je.

Radnja romana smještena je ponovno u njegovo Međimurje, ali ovaj puta autor se bavi jednom tabu temom, problematizacijom romske zajednice i sukoba unutar nje, te njezina odnosa s drugim stanovnicima.

Kristian Novak (1979.) diplomirao je germanistiku i kroatistiku te doktorirao lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se istraživanjima na području povijesne sociolingvistike, analize diskursa i jezične biografistike i radi kao docent na Filozofskom Fakultetu u Rijeci, gdje predaje morfologiju i tvorbu riječi na Odsjeku za kroatistiku. Od 1998. do 2009. bio je standardni reprezentativac RH u karateu, osvajač niza medalja na europskim i svjetskim prvenstvima.

Još za studija napisao je prvi roman “Obješeni” (2005.), koji nije naišao na osobitu recepciju, ali je već s romanom “Črna mati zemla” (2013.) osvojio kritiku i publiku, a roman je dobio nagradu tportala za roman godine. Djelo je adaptirano i za kazalište, te će biti premijerno postavljeno u travnju 2017. u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) u režiji Dore Ruždjak Podolski.

Njegova treća knjiga najavljena je kao jedna od najiščekivanijih knjiga sezone, roman koji sadrži sve elemente krimića – enigmu, brutalna ubojstva i istragu – a koji ipak nije krimić, već priča o masovnoj psihologiji koja raste i prijeti da će se preliti u nasilje, ispričana kroz krnje transkripte četvero snažno psihološki profiliranih pripovjedača.

Roman se također pokazao zanimljivim kazalištu, te se njegovih sedam ženskih monologa već izvodi na kolegiju “Scenski govor” zagrebačke Akademije dramske umjetnosti.

Priča o ljubavi

Te transkripte pripovijeda četvero pripovjedača: Milena, sredovječna povratnica u rodni Sabolščak; Nuzat, Kurd iz Mosula na putu za Calais; Sandokan zvan Sandi, Ciganin iz Bukova Dola, te Plančić, zadužen za odnose s javnošću u PU zagrebačkoj.

Lokotar je istaknuo da je roman strukturiran kroz sedam poglavlja naslovljenih prema nekim fobijama: “Dakle, strah je neka vrsta pogonskog goriva tog romana”, ocijenio je.

“Taj je roman izniman jer je napisan kroz četiri glasa svaki od kojih je poseban, individualiziran, ima svoju retoriku, paket simbola, svoj imaginarij i daje četiri potpuna profila koji dolaze iz četiri kulturna kruga. Dakle, imamo četiri vrsna pripovjedača, spolno i profesionalno različita, koji govore na različite načine. To je ustvari roman kvadriceps, jedna pletenica od četiri snopa moćne kose koji se prepliću i koji zajedno daju jednu široku strukturu, epsku sliku našeg suvremenog svijeta. Malo kada izlazi tako dobar i velik roman”, ocijenio je Lokotar.

Novak je otkrio kako je ne jednom požalio zbog odluke da u romanu da glas tolikom broju različitih likova. “Ali jednom kad sam krenuo, nije više bilo nazad. Čini mi se da ta priča nije mogla biti ispričana a da se ne upotrijebe različite vizure”, kazao je.

Kad piše, na početku nema jasno definirane ni likove ni radnju, otkrio je nadalje pisac, već ga vodi samo “neka scena koja mi se usjekla”. “U tom romanu krenuo sam od ideje o mladiću koji visi između života i smrti a o kome pričaju svi osim njega samoga. To se poslije promijenilo pa je i on dobio glas”, rekao je, napomenuvši kako “cijelu priču zna tek čitatelj”.

Lokotar se posebno osvrnuo upravo na lik tog mladića, Roma Sandokana, istaknuvši kako je to “jedan od možda najpoetičnijih glasova romana, u kojemu je Novak dopustio da se razmaše njegov poetski potencijal”.

Naslov “Ciganin, ali najljepši” parafraza je jedne narodnjačke pjesme Ljube Aličića, a odnosi se na to da se uvijek kad se govori o Romima koristi veznik “ali”: “Ciganin, ali pošten” ili “Ciganin, ali dobar” i slično.

“Taj ‘ali’ kao da dijeli njih od svega što je dobro”, rekao je Novak. Istraživao je za knjigu godinu i pol, a priča ga je našla sama, dodao je.

“Inače nisam tip koji traži priče, čini se da uvijek one nađu mene, a nađu me kroz neki zanimljiv lik, sukob ili scenu koja me povuče dalje u istraživanje”, pojasnio je pisac.

“U ovom slučaju, nije to bila jedna ideja, već nekoliko ideja koje se sedimentiraju i povezuju, a ono što je mojim likovima u tom romanu doista zajedničko je taj njihov strah koji ih vuče prema sudbini”, dodao je.

Književna kritičarka tportala Katarina Luketić čestitala je autoru na temi, iskrenosti i hrabrosti da uđe u takvu jednu temu u romanu koji će sigurno imati veliki značaj u hrvatskoj književnosti u sljedećim godinama.

“Novak u tome romanu uspijeva na književni način, isključivo književnim sredstvima kroz likove i odnose, predočiti, transponirati ono što je u nekom filozofskom smislu vrlo ozbiljna tema – tema odnosa između identiteta i straha od drugoga, straha da ćemo se mi u tom drugom na neki način prepoznati”, rekla je Luketić.

“Cijela dramatika toga tu je transponirana kroz književnost, kroz priču, Novak pokazuje kako književnost može ono što ne može niti politika ni povijest, niti bilo koji drugi diskurs, svu složenost naših odnosa, ambivalentnost, ono što doista jest stvarni život”, zaključila je.

(Hina)

fah