Neodgovornost vladajućih garnitura, u novije vrijeme i sadašnjega vodstva HDZ-a, prisiljava Hrvatsku na novo kašnjenje, a vremena je sve manje i sve je glasnije pitanje: hoće li uopće biti dovoljno vremena da Hrvatska uđe u red visokorazvijenih zemalja Europe i svijeta?
Po veoma proširenoj ocjeni smjernice nove Vlade za novi proračun ne ispunjavaju opća velika očekivanja potrebnoga zaokreta pa je neizbježan dojam da se ponovno toliko najavljivane i još više toliko potrebne reforme još jednom odgađaju.

Možda se za to može imati razumijevanja jer je nova Vlada sastavljena pretežno od ljudi koji najvjerojatnije nisu ni sanjali da bi ih čekao takav posao, a možda se ne smije imati razumijevanja za to ponovno kašnjenje jer u vlasti participira Domoljubna koalicija na čelu s HDZ-om, strankom koja je imala pune četiri godine vremena stvarno se pripremiti za reforme, no to, očito je, nije načinila.

Sada sve više izlazi na vidjelo da ta najveća hrvatska stranka sa sadašnjim vodstvom niti je bila odgovorna i stvarna opozicija bivšoj, po mnogočemu, najgoroj ekipi na vlasti, niti se pripremila za primjereno i reformsko suočavanje sa stvarnim izazovima ne samo hrvatskoga gospodarstva, nego i hrvatskoga društva u cjelini. Neodgovornost vodstva HDZ-a prisiljava Hrvatsku na novo kašnjenje, a vremena je sve manje i sve je glasnije pitanje: hoće li uopće biti dovoljno vremena da Hrvatska uđe u red visokorazvijenih zemalja Europe i svijeta?

Osobitu pozornost hrvatske javnosti zaslužuje tekst u Novom listu od nedjelje 28. veljače pod naslovom »Put svile – Pirej postaje ozbiljna konkurencija Rijeci i sjevernom Jadranu« (str. 4 i 5) u kojem se navodi da je kineska brodarska kompanija »COSCO Group – COSCO Lines« dobila od grčkoga parlamenta odobrenje za koncesiju za preuzimanje i proširenje luke Pirej, što je početak ostvarivanja ozbiljnih planova da se otvori novi prometni pravac od Grčke preko Makedonije i Srbije do Mađarske.

Izvještava se također da u Pireju već od 2009. Kinezi imaju koncesiju na dva terminala i da kroz te terminale godišnje već prolazi gotovo 3 milijuna kontejnera te da luka Pirej već sada ima veći promet nego što ga imaju zajedno Rijeka, Kopar, Trst i Venecija. Ti podatci strahovito razotkrivaju hrvatske vlasti od 2009. godine do danas jer nisu služile hrvatskim i europskim interesima.

Naime, početkom 2010. godine u Hrvatskoj je to reprezentirano, no nije doprlo do široke javnosti jer nije bilo političke volje kod vladajućih garnitura ni HDZ-a ni SDP-a da prihvate i počnu provoditi zaključke s europskoga skupa u Szczecinu, a koji su donijeli i za Hrvatsku iznimno važnih 7 infrastrukturnih projekata.

Europska komisija uložila je 3,5 milijuna eura u istraživanje i izradu međunarodnih projekata za potrebno poboljšanje prometne infrastrukture, među kojima su i ova dva: izgradnja nizinske dvokolosiječne, elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Karlovac – Botovo i dalje do Budimpešte, Bratislave, Praga… te izgradnja matičnoga kontejnerskoga terminala »Zagrebačko pristanište« na području Luke Rijeka, kao najvećega europskoga prometno-logističkoga čvorišta na Jadranu, jer na cijelom Jadranu samo riječka luka ima dovoljno dubok gaz da može primati najveće teretne brodove.

Hrvatske vlasti, premda je to od sudbinskoga hrvatskoga nacionalnoga i velikoga europskoga interesa, nikada te projekte nisu prihvatile pa se nameće da to nisu smjele jer su im to branili neki skriveni centri moći ili su toliko nesposobne da ih ta nesposobnost čini izdajničkima.

Da su 2010. hrvatske vlasti prihvatile te projekte i počele sve činiti da se ostvare, a to nije samo hrvatski, nego europski, čak i svjetski, osobito kineski interes, Hrvatska bi ne samo izišla iz gospodarske krize, nego bi počela zapošljavanje 150 tisuća kvalificiranih djelatnika i ostvarivala samo zbog tih projekta najmanje 4,5 % fiksnoga i dugoročnoga porasta BDP-a. Jesu li se vladajući političari uplašili da bi to bilo previše dobro za Hrvatsku?

Prošla vladajuća garnitura na početku mandata nešto je kratko govorila o nizinskoj pruzi Rijeka – Zagreb, a onda je zašutjela, projekt ignorirala i inicirala popravak stare brdske pruge. I sadašnja vladajuća garnitura u prvim najavama prije preuzimanja vlasti govorila je o tom projektu, a već je dojam da se sada to nekako gubi iz prioriteta. Bilo bi više nego pogubno za Hrvatsku da se propusti od Boga darovani geostrateški položaj i da se taj projekt ne realizira.

Više je nego jasno da zbog nepostojanja političke volje i odgovornosti ili neslobode vladajućih Hrvatska već jako puno kasni, a kakvo bi tek bilo zakašnjenje da ni sadašnja vladajuća garnitura ne započne taj projekt? Jasno je također da je to zahtjevan projekt koji traži i puno vremena pa je tim hitnije da se u njega uđe što prije.

Alternativni pravac koji isključuje Hrvatsku već je zacrtan, pa je potreban urgentan vanjskopolitički angažman na svim razinama da Hrvatska sa svim zainteresiranim članicama EU-a realizira taj projekt na svoju i njihovu dobrobit. Ako se to ne dogodi, onda će biti očito da Hrvatska još uvijek nema vlast kojoj bi stvarno bili na prvome mjestu legalni legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi.

»Od 10,7 milijardi eura koji nam stoje na raspolaganju povukli smo 147 milijuna eura, što je 0,08 posto – to je na razini statističke greške, poražavajuće i sramotno« – izjavio je – kako su prenijeli mediji – za HRT ministar regionalnoga razvoja i europskih fondova i potvrdio da je Hrvatska na začelju EU-a glede povlačenja sredstva iz europskih fondova.

Za takvo stanje postoji bez sumnje uz političku i moralna odgovornost, no Hrvatska više od osude onih koji su činili grijeh propusta treba rješenje, treba efikasnost kako u ekipiranju stručnjaka za pripremu potrebnih projekata i dokumentacije tako i u pružanju pomoći i olakšavanju domaćih uvjeta za korištenje fondova EU-a. Hrvatska opet u tome kasni pa je neizbježno pitanje: zašto Hrvatska kasni toliko u svemu što bi bilo za nju dobro?

prigorski.hr/glas-koncila.hr