Usprkos činjenici da je i pred Vladom i pred zastupnicima Hrvatskoga sabora i pred vodstvima i svim članovima vodećih političkih stranaka mnogo obveza i izazova, i usprkos činjenici da mediji ocrtavaju katastrofičnu sliku hrvatske države i društva, hrvatska država ipak je stabilna i ima dobru perspektivu.
Ljudi koji prate medije u Hrvatskoj teško se mogu oteti dojmu da se u Hrvatskoj širi kaos, da u hrvatskom društvu sve vrije te da bi trebalo očekivati da nešto veliko i važno – pukne. No odgovara li stvarnosti ta medijska slika hrvatskoga društva i stanja u državi Hrvatskoj?

Ako se gleda funkcioniranje sadašnje Vlade, koja je utemeljena na sporazumu Domoljubne koalicije i Mosta nezavisnih lista, mora se priznati da ti ipak novi ljudi imaju početnih poteškoća u snalaženju, u ulaženju u meritum problema koje bi trebali rješavati, u odnosima prema javnosti i medijima. Ipak, to nipošto nije u mjeri u kojoj to mediji prikazuju, jer ono što je stvarno problem, i gdje bi nositelji vlasti hitno trebali intervenirati radi općega dobra – to gotovo uopće i nije predmet medijskoga interesa. Naime, većina medija kao da čeka baš svaku krivu riječ ili krivu grimasu svakoga u Vladi ili svakoga bliskoga Vladi odnosno vodstvima dviju vodećih stranaka u grupaciji na vlasti da bi to onda mogli dramatizirati i tako dramatizirano uzimati kao stvarno vjerodostojno stajalište na temelju kojega onda obasipaju javnost o razdoru i sukobljavanjima među vladajućima. Istina je, ima u grupaciji na vlasti više osoba koje ne mogu svoje osobne frustracije zadržati za sebe pa onda često nesvjesno dolijevaju ulje na vatru: za sebe ništa ne postižu, škode svojoj stranci i vladajućima, a ne pomažu nimalo ni općemu dobru. Npr. sramotna je izjava jednoga partnera u Domoljubnoj koaliciji kojom je sadašnjega predsjednika Vlade poslao natrag u Kanadu, a da pritom, vjerojatno, uopće nije svjestan koliku je moralnu štetu učinio pripadnicima hrvatskoga naroda koji su u iseljeništvu i pomišljaju na povratak u domovinu ili onima koji su se vratili u domovinu pa sad moraju slušati želju da se jedan od njih vrati odakle je došao.

Zabrinjavajuće je što sadašnji saziv Hrvatskoga sabora čak tri tjedna nije mogao donositi odluke jer vladajuća koalicija nije uspijevala okupiti sve svoje zastupnike i osigurati kvorum. Takvo ponašanje ne može se svesti samo na odgovornost odsutnih pojedinaca, koja je očito nedostatna ili nedozrela, nego za to snose odgovornost i vodstva političkih stranaka na vlasti. Neodgovorno ponašanje jednih i drugih otkriva manjak elementarnoga poštenja i patriotizma, kao i slabašnu svijest o zadaći stvarnoga služenja općemu dobru hrvatske države i hrvatskoga društva. No, u toj neodgovornosti koja se događala u Hrvatskom saboru s etičkoga stajališta nisu nevini ni pripadnici opozicije. Istina je, oni imaju legalno pravo rušiti kvorum, napuštati sabornicu prije glasovanja, ali elementarna etika zahtijeva od svih zastupnika da svojim djelovanjem služe dobru hrvatske države, a stvaranje kaosa ili rasula ne može biti drugo nego neetično ponašanje. Opozicija ima legalno pravo i srušiti vladajuću garnituru, no dok to ne može, nema po etici pravo opstruirati djelovanje Hrvatskoga sabora, iznimno važne institucije državne vlasti. Bilo čije opstruiranje ili čak rušenje institucije državne vlasti, opstruiranje je i rušenje države, a to je ne samo gaženje prisege koju su zastupnici položili, nego može biti lako i sudjelovanje u činu veleizdaje.

Unutarnja preslagivanja u dvije najjače političke stranke na hrvatskoj političkoj sceni neki mediji također iskorištavaju za sijanje kaotičnosti u hrvatskom društvu. Istina je da su obje stranke zanemarivanjem, podcjenjivanjem i zapravo gaženjem demokracije u svojim redovima pružile puno povoda i prostora za medijske špekulacije, konstrukcije i manipulacije. Demokratiziranje, ali ne kao parola, nego kao stvarnost obiju najjačih političkih stranaka opći je interes hrvatskoga društva i svi članovi tih stranaka bit će odgovorni i krivi ako te političke stranke postanu još veća zaprjeka u procesu demokratizacije hrvatskoga društva. Sadašnje profiliranje obiju najjačih političkih stranaka plodno je tlo za političku korupciju, a ona je rak-rana svakoga društva, svakoga naroda, i majka svih drugih oblika korupcije. Sadašnje liderstvo u tim političkim strankama, može se reći, upravo je jamstvo da će u hrvatskom društvu još dugo, dugo vladati politička podobnost, a to znači isključivanje i onemogućavanje neovisnih, sposobnih i stručnih, bez kojih nije moguće ni na kojem području društvenoga života postići ikakav pomak nabolje. Mnogi mediji, umjesto da upiru svoju oštricu u te postojeće negativnosti u objema političkim strankama, raspredaju tko će na koju poziciju u strankama, tko je s kim i tko je protiv koga, tko je što disonantno izjavio ili učinio, tko kako kotira na sumnjivim i nevjerodostojnim anketnim ljestvicama te tako pridonose kaotičnoj slici aktualnoga hrvatskoga društva.

Usprkos činjenici da je i pred Vladom i pred zastupnicima Hrvatskoga sabora i pred vodstvima i svim članovima vodećih političkih stranaka – žele li služiti općemu dobru – mnogo obveza i izazova, i usprkos činjenici da mediji ocrtavaju katastrofičnu sliku hrvatske države i društva, hrvatsko društvo, hrvatska država i hrvatski narod ipak su stabilni i imaju dobru perspektivu. Naime, medijska slika stvarnosti pretežno je tek bura u čaši vode, igra koju igraju tzv. elite. Hrvatska država ima snage i ima ljudi koji je mogu izgrađivati na zdravim temeljima i usmjeravati na demokratski put u istini, pravdi, poštenju, uvažavanju pameti i stručnosti. Snaga hrvatskoga naroda i hrvatske države sa svim svojim dobrohotnim članovima još uvijek nije ni približno cjelovito izražena u vladajućim režimima, koji su prolazni i koji često stvaraju kaotičnost da bi lakše prikrili svoje slabosti i ostvarili svoje sebične osobne i grupne interese, no neizbježan je dolazak na vlast snaga koje će odraziti i realizirati tu snagu sada skrivenu iza brojnih zavjesa ucjena, obmana i manipulacija. U Hrvatskoj vrije scena, a ne vrije stvarna Hrvatska.