Velika većina birača pokazala je, može se reći, zadovoljavajuću političku kulturu i svijest te je uskratila svoj glas listama kandidata koji nisu ni približno dorasli na nacionalnoj razini rješavati postojeće poteškoće ili koji su se koncentrirali tek na određeni problem ili skupinu problema koji su ponajprije njihov parcijalni interes.
Premda mediji snažno odvraćaju pozornost javnosti od sadašnjosti i bave se onim što će se dogoditi u budućnosti, minuli izvanredni parlamentarni izbori i prateća događanja zaslužuju vrlo ozbiljnu stručnu analizu.

Premda je i javnost zbog takvoga medijskoga ponašanja pretežno senzibilizirana za pitanja o sastavljanju nove vlade, ipak je i za političku kulturu općenito i za razumijevanje aktualnoga općega dobra u hrvatskom društvu nužno proteklim izborima posvetiti makar djelomičan osvrt.

Odaziv birača s nešto manje od 52,6 posto najlošiji je element u cjelokupnom tom izbornom događanju. Premda sigurno ima puno različitih razloga zašto netko od birača nije želio ni pristupiti izborima, pouzdano je da je to i znak stanovitoga beznađa hrvatskih građana koji sve manje vjeruju u mogućnost da politika ponudi stvarna rješenja za brojne probleme.

Drugim riječima političari sve više gube vjerodostojnost, a sve veći broj građana sve više gubi svako povjerenje u njih. Vrlo je zanimljivo što je povodom minulih izvanrednih parlamentarnih izbora bilo osjetno više pozivanja na sudjelovanje u izborima nego u ranijim prilikama, i to i od političara i od drugih javnih čimbenika, pa tako i mnogih iz Crkve, a odaziv je ipak bio slabiji, pa je i to fenomen koji zaslužuje pomnu analizu i samokritičnost.

Zanemari li se ta »ljaga«, minuli izbori bili su doista doprinos demokratizaciji hrvatskoga društva, ne samo zato što nije bilo potrebno da se ni na jednom mjestu izbori ponavljaju, ili samo zato što je sve proteklo u visokociviliziranom ozračju, nego i zato što se počela događati smjena među političarima, umjesto potrošenih, ako li ne često čak i kompromitiranih, pojavili su se brojni novi ljudi.

Najmanje je novih ljudi bilo upravo na listama tzv. Narodne koalicije pa je vjerojatno i to jedan od razloga što je ona gotovo dobivene izbore (barem je takvo mnijenje bilo stvoreno) zapravo izgubila. Za hrvatsku političku budućnost dobro je što će neuspjeh na izborima i u toj koaliciji i u više drugih manjih stranaka dovesti do promjena u vodstvima tih političkih grupacija, pa će se dakle i u njima dogoditi stanovito pomlađivanje.

U hrvatskim okolnostima pomlađivanje znači nastupanje na političku scenu mlađih ljudi, od kojih su većina – barem je takva nada – ipak oslobođeniji totalitarističkih nasljeđa iz dugogodišnjega komunizma i njegova mentaliteta.

Rezultati izbora, po kojima su, bez nacionalnih manjina, u Hrvatski sabor ušli predstavnici samo desetak političkih stranaka (od kojih su se neke, sudeći po ranijim anketnim istraživanjima, posve nezasluženo provukle uz velike stranke) potvrđuju da se posve nekritički i nerealno pojavio prevelik broj lista s kandidatima.

Po sadašnjem izbornom sustavu svi glasovi koje su dobile te liste pripali su pretežno velikima i tako su još više učvrstili njihovu premoć. Velika većina birača pritom je pokazala, može se reći, zadovoljavajuću političku kulturu i svijest te je uskratila svoj glas listama kandidata koji nisu ni približno dorasli na nacionalnoj razini rješavati postojeće poteškoće ili koji su se koncentrirali tek na određeni problem ili skupinu problema koji su ponajprije njihov parcijalni interes.

Još se jednom više nego jasno očitovalo da osobne ambicije, osobne potrebe za vodećim mjestima makar u malim strankama, koje su zapravo beznačajne, premda to ne žele priznati, nemaju prolaza kod birača i da bi se trebale ili udružiti ili povući s političke scene.

Izvanredni parlamentarni izbori dokinuli su politički dualizam, neospornu dominaciju dviju najjačih stranaka, i prvi put otkrili da na političkoj sceni ima prostora za tzv. treći put. Dosad koja god je uvjetno rečeno treća opcija bljesnula na jednim izborima, doživjela je ubrzo krah, a sada je Most nezavisnih lista prvi put preživio uzastopno dvoje izbore i neosporno (p)ostao relevantan politički faktor sa svojih 13 zastupnika.

Činjenica da je Most nezavisnih lista preživio iznimno je važna novost na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, nikada ni jedna politička grupacija u Hrvatskoj nije bila toliko napadana, osporavana i omalovažavana kako od tzv. velikih političkih stranaka tako i od većine medija, a da to ipak nije utjecalo na birače da ih odvrati od davanja glasa Mostu. To je novi fenomen na hrvatskoj političkoj sceni te otkriva da je domet i političara i medija ipak ograničen i da se u hrvatskom biračkom tijelu rađaju krugovi koji se ne daju ni manipulirati ni zavesti.

I možda je najveći dobitak ovih izvanrednih parlamentarnih izbora upravo to rađanje birača s novom političkom sviješću, makar je razvidno da Most čak i nema svoju čvrsto definiranu platformu, ni političku ni ideološku.

Rezultati izvanrednih parlamentarnih izbora još su jednom skinuli maske mnogim anketarima i političkim analitičarima. U zaista dugoj predizbornoj kampanji većina medija maltretirala je javnost skupo plaćenim anketama koje su, dojam je, imale skrivenu svrhu pridobivati glasove za one koji po rezultatima njihovih istraživanja dobivaju većinu. Zanimljivo, sve ankete, a bile su tri relevantne, cijelo vrijeme davale su prednost Narodnoj koaliciji, odnosno najjačem predstavniku ljevice.

Budući da je i većina medija sklonija ljevici, ankete su, moglo bi se reći, korištene kao propagandno sredstvo protiv drugih političkih grupacija, a onda su sami izbori pokazali da rezultati anketnih »istraživanja« još jednom nemaju pravu vezu s hrvatskom stvarnošću. Bilo bi više nego poželjno da ubuduće anketari ostanu nepristrani pa da onda i njihovi rezultati istraživanja budu i objektivniji i vjerodostojniji.

prigorski.hr/glas-koncila.hr