Vlada je, izgleda, kampanju za parlamentarne izbore započela tri do četiri mjeseca ranije. Poklone dobivaju umirovljenici, određeni dio građana pogođen problemom švicarskog franka, socijalno najugroženiji ( tvrde vladajući ) putem vaučera za struju, a očekuje se da će u kratkom roku biti postignut dogovor i s najzahtjevnijim sindikatom, onim koji predstavlja učitelje. Osim toga, ministar financija Lalovac ne posustaje u hrabroj, ali riskantnoj borbi protiv banaka, iako dobiva ozbiljna upozorenja od Europe.
Reci, ko ti to more platit’?
Je li blagi porast BDP-a zaista toliko značajan za hrvatsku ekonomiju da omogućuje vladi takve, naizgled, pozitivne poteze koji kod građana koje je široka vladina ruka dotaknula ostavlja pozitivan dojam? Je li vlada premijera Milanovića nakon četiri godine uspjela „počistiti sav nered“ koji joj je bivša vlada ostavila i čekaju li nas zaista „godine blagostanja“ kako najavljuje premijer?
U stvarnosti u kojoj živimo čini se to kao samo još jedan u nizu pokušaja vladajućih da održe vlast populističkim potezima koji imaju kratkotrajan pozitivan učinak i to samo na određeni dio građana. No, ukoliko nas zaista čekaju godine u kojima će nam umjesto Save teći rijeka Meda i Mlijeka, ovoj vladi treba čestitati i pružiti im priliku da sa svojim narodom uživaju u plodovima mukotrpnog, četverogodišnjeg rada. Pitam se samo, koji su to ključni potezi, odnosno reforme omogućili da određeni dio građana počinje ubirati plodove baš krajem osmog, početkom devetog mjeseca 2015. godine?
Čeka li nas još jedno „čišćenje smeća bivše vlade“ ?
Postoji i ona druga opcija. Ona u kojoj će se ostvariti prognoza šatorskog proroka Glogoškog i „oba padnu“ ( predsjednik i vlada ) te se na vlast vrati Hdz-ova koalicija predvođena Tomislavom Karamarkom. Kako sada stvari stoje i birači ne padnu na Milanovićevu „daj svima svega“ taktiku, to će se i dogoditi.
U tom slučaju, prosječnom građaninu zdravog uma nameće se jednostavno pitanje. Što će nam Hdz ponuditi s obzirom da se njihov gospodarski program napisan u suradnji s njemačkim stručnjacima vidi koliko i zmijine noge? Bojim se da ćemo u slučaju dolaska Hdz-a na vlast ponovno biti žrtve „čišćenja nereda bivše vlade“ jer taktikom „posudi pa daj“ Milanović će upravo ostaviti samo to: novi i još veći nered. A onda će Hdz (ukoliko njihov gospodarski program zaista nije napisan njemačkim stilom) opet tri godine tupiti o sređivanju dvorišta kojeg je uneredio Sdp pa se na kraju poslužiti jeftinim, a za državu vrlo skupim populizmom. Bojim se da ćemo otići iz šupljeg u prazno, a teret iskrivljene definicije političke stranke da je cilj svake stranke „da osvoji vlast“ ponovno ćemo platiti mi, obični građani.
Treća opcija?
Smatram li da zbog neozbiljnog Hdz-ovog ulaska u predkampanju i odugovlačenjem oko predstavljanja programa treba dati novi glas sadašnjoj vladi i njezinim satelitima? Apsolutno ne.
Vlada koja je poljuljala prijateljski odnos s najjačom europskom zemljom zbog osobnih interesa u suđenju udbaškim zločincima, vlada koja se borila s krizom gotovo četiri godine bez konkretnih poteza okrivljujući bivšu vladu za svoj neuspjeh, vlada koja je u najkraćem roku uspjela promijeniti najveći broj ministara u povijesti i to uglavnom one koji su nešto vrijedili no nisu se slagali s premijerom, vlada koja se pola mandata bavila ideološkim pitanjima i prodavanjem lažne demagogije, vlada koja ne može prihvatiti demokratskim putem izabranu predsjednicu republike, vlada čiji smijenjeni ministri optužujuju istu za korupciju i nezakonite radnje iako se kune u poštenje i pravednost, vlada koja nas zadužuje i onda daje mrvice siromasima u pokušaju da spasi fotelje i odgode odlazak na političko groblje za još četiri godine, e takva vlada ne zaslužujuje da ostane obnašati najvažniju ulogu u zemlji niti jedan jedini dan duže od zakonskog trajanja mandata.
Postoji li treća opcija? Naravno da ne. Raspadnuta ljevica stvorila je razne Orahe, Naprijed Hrvatske i druge nazovi ljevičarske stranke, no istina je da su hrvatski ljevičari na aparatima i jedni drugima mućki podmeću kako bi se spasili od odlaska u političku povijest. U inat svima pojavili su se Živi Zid i Most, no što se više približavaju shvaćanju načina i svrhe političkog djelovanja polako se gube u tom svijetu i srozavaju i sada već neznačajan rejting.
Desničari ko’ desničari, uglavnom nesposobnošću u organizaciji i konstantom kritiziranju vladajućih bez konkretnih prijedloga također pomalo gube biračko tijelo, no vjerojatno će nesposobnost trenutne vlade dovesti ne vlast one za koje se građani nadaju da će biti manje nesposobni. Opet će se sve svesti na jednog čovjeka; Milijana Vasu Brkića koji će, ukoliko ga zdravlje posluži, pokušati mobilizirati desnicu i pokucati na vrata svakog potencijalnog glasača i ponuditi mu neku novu, domoljubnu Hrvatsku…
Bilo kako bilo, čeka nas novi cirkus izborne kampanje…
prigorski.hr/Eduard Petranović