Nakon što im je vlast pala u ruke zbog katastrofe u HDZ-u prije četiri godine, Milanovićev SDP je izgubio sve izbore. Europarlamentarne, lokalne i na koncu parlamentarne. Ono što se sad događa je revolucija u hrvatskoj politici, ali i društvu općenito. Pojava MOST-a ogolila je našu političku elitu, ali je polako započela i s razotrkrivanjem svih onih uhljeba koji s tom elitom godinama žive u simbiozi jedući novac običnih i poštenih građana.
Ono što je važno, ne tiče se samo SDP-a kao stranke. SDP je i dalje velika hrvatska stranka s mnogo kvalitetnih kadrova, ali koju godinama koče nasljednici, odnosno baštinici socijalizma i lažnog antifašizma. Pojavom MOST-a, izborom nestranačkog mandatara i skrušenim potezima postizbornog Karamarka, posljednjim baštinicima socijalizma u Hrvatskoj bliži se kraj. Ponavljam, ne radi se tu samo o SDP-u.
Tih baštinika ima i u HDZ-u i ostalim manjim strankama, a siguran sam da se pokoji skriva i u MOST-u. Još važniji od tih socijalističkih spavača u političkim strankama su oni koji su pustili svoje korijenje u javnoj upravi, Sindikatima i državnim aparatima. Svakim danom izlaze iz mišjih rupa i ukazuju na to da gube tlo pod nogama. Pojavom nestranačkog mandatara, velikog stručnjaka iz privatnog sektora, njihova carstva izgrađena našim novcem polako će se početi rušiti kao kule od karata. Puno utakmica u nogama imaju Sever, Ribić i da ih ne nabrajam sve redom, ali povijest je pokazala da svemu lošem jednom mora doći kraj.
Kao što bolesti raka još nismo našli dovoljno djelotvoran lijek, tako i rak rani hrvatskog društva ne možemo preko noći stati na kraj. No, kao i s bolesti raka, idemo u pravom smjeru. Očajni su komentari sindikalnih šefova, lažnih boraca za prava radnika, prema budućem premijeru koji još nije ni započeo sa svojim radom. Nije to nimalo čudno, s obzirom da su u tom čovjeku, a i u novoj Vladi uvidjeli veliku opasnost za svoje fotelje koje su dugogodišnjom demagogijom i ucjenama vrlo dobro čuvali.
Da ne zanemarim baštinike socijalizma u SDP-u, samo ću napomenuti kako je tragikomično gledati i slušati koprcanja Milanovića, Marasa, Vesne Pusić, Hajdaš-Dončića i ostatka kako ogoljeni do kože otvaraju vrata ropotarnice političke povijesti izjedeni samo sebi vidljivim borbama protiv Pavelića, fašizma, rasizma i ostalih (hvala Bogu) izumrlih režima i sustava. Paradoksalno je da im lekciju drže oni koji su godinama bliže socijalističkom režimu poput Leke ili Vidovića.
O Piculi ne treba trošiti riječi jer je daleko iznad ljudi koji godinama vladaju SDP-om, a zato je i poslan daleko od granica Lijepe naše. Što se tiče javne i državne uprave, baštinici socijalizma su svi oni naviknuti na (ne)rad iz prošle države koja im je omogućila da se uhljebe na neotpustiva mjesta bez kontrole učinka svojeg rada.
Oni koji odgajaju našu djecu prema doktrini kako je „onda“ bilo bolje, zato što su ljenčine i to je do danas prolazilo. Njima je također upaljeno žuto, upozoravajuće svjetlo na semaforu koje ih upozorava da im je posljednji trenutak da odluče hoće li krenuti na zeleno i početi raditi svoj posao te prihvatiti da nisu Bogom dani i da su zamjenjivi ili će im Orešković svima upaliti crveno svjetlo i poslati ih gdje im je mjesto.
My name is Tihomir Orešković
Komentari baštinika socijalizma te nedovoljnih poznavatelja društvenih i političkih prilika u Hrvatskoj sramotno su osudili i ismijali nesavršen izgovor hrvatskog jezika novog mandatara. Ironično, oni koji se godinama kunu u toleranciju i multikulturalnost, sad odjednom osuđuju čovjeka sa slabijim izgovorom inače dosta teškog hrvatskog jezika, pogotovo za nekog tko godinama živi u inozemstvu i odlučio je svoje znanje podariti rodnoj zemlji.
Baš zbog takvih mi je drago da prvi put imamo nestranačnog, stručnog mandatara i MOST nezavisnih lista u Vladi. MOST je, uz sve svoje mane i greške, za sada uspio u svojem cilju skidanja maski dugogodišnjih političkih vladara, a mandatar se tek mora iskazati. U svakom slučaju, osuditi čovjeka bez da je uopće zauzeo kormilo vođenja države je upravo ponašanje kakvo treba osuditi! Nimalo pretjerano nije reći da se upravo takvima tresu gaće jer znaju da su im pozicije koje imaju omogućili upravo politikanti, veliki poznavatelji hrvatskog jezika i pisma te razni filozofi i prodavači magle.
Konačno imamo čovjeka kojemu nije problem odreći se bogatstva za pokušaj služenja domovini, koji nije došao na čelo države gaženjem preko leševa i nepredovanjem (podmetanjima) u svojoj političkoj opciji i kojeg nije strah izgubiti vlast za 2-3 godine pod cijenu provođenja barem tri krucijalno važne reforme. Ti „jezikoslovci“ kažu kako menađer ne može voditi državu i da čovjek bez političkog iskustva nema što tražiti na najvažnijoj poziciji jedne države. Argument za takvu tvrdnju ne postoji jer nitko normalan ne može pokazati političara koji nas je savršeno vodio proteklih godina i omogućio nam med i mlijeko, a i imat će on dovoljno političara oko sebe.
Ljudski je bojati se promjena, ali kukavički je osuditi ljude koji ipak imaju petlje pokušati nešto mijenjati! Za kraj, završit ću tekst citatom kojeg je naveo novi predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner (a izvorno napisao Voltaire) : “Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.” – To nam baštinici socijalizma ne dozvoljavaju i kroz lažni liberalizam zabranjuju pravo na drugačije mišljenje.
Nadam se da će takvima i onima koji koče razvoj našeg društva uskoro doći kraj i da će svatko moći unovčiti svoj rad bez obzira pripada li određenoj političkoj opciji ili bilo kakvoj skupini.
prigorski.hr/Eduard Petranović