Izborna kampanja pokazuje pravo lice političkih kasti i nedostatak osnovnih kulturnih, ljudskih i društvenih manira. Nevjerojatno je slušati premijera i glavnog mu protivnika u podbadanjima i provociranjima koja su ispod svake crte prihvatljivog političkog, ali i običnog društvenog komuniciranja.

Osim toga, svaki dan svjedočimo izricanju nevjerojatnih izjava u kojima političari pokazuju trivijalno nepoznavanje stvari, ili pak maestralnu moć ignoriranja tema o kojima ne znaju ili se prave da ne znaju ništa. Šlag na tortu političkih autogolova i srozavanja vjerodostojnosti političara u očima javnosti su i politički neprirodne predizborne koalicije u kojima se zaista vidi da je ona stara, narodna politička definicija najtočnija definicija politike.

Politika je zaista kurva, a političari (i političarke) su spremni danas se držati određenih principa i čvrsto se držati jedne političke filozofije, a sutra se prodati za jedan saborski mandat u potpuno suprotnu političku i svjetonazorsku ideologiju.

5+, za izborni minus?

Kao što sam i očekivao, HDZ je u svoj program vrlo dobro upakirao puno lijepih želja i mjera koje svaki prosječno načitani građanin zna da bi ih trebalo provesti. Kad upitate drugi red vrha HDZ-a kako pokrenuti gospodarski oporavak, oni nakon zamuckivanja odgovaraju da je ključno poboljšati poduzetničku klimu u zemlji. U redu, to može odgovoriti i prosječno načitani građanin.

Kako se poboljšava poduzetnička klima? To je već pitanje na koje nećete dobiti odgovor, već će započeti klasično pljuvanje po radu vlade koja četiri godine nije učinila ništa po pitanju te famozne klime. Spomenuo sam ovdje drugi red vrha HDZ-a, a u prvi dio svrstavam predsjednika stranke od kojeg ne možete dobiti čak niti takav odgovor jer on ne zna nabrojiti niti 5 točaka svojeg programa…

HDZ u programu govori o poboljšanju demografske slike Hrvatske. U redu, to opet može odgovoriti svaki hrvatski građanin koji zna da nam je natalitet u padu, a malo načitaniji to potvrđuje činjenicom da je u 2014. godini u Hrvatskoj rođeno oko 40 000 djece, a umrlo 50 000 ljudi. Kako bi to HDZ riješio? Bacili su bubu u uho mladim obiteljima kako će za svako rođeno dijete obitelj dobiti 1000 eura. Odlično, ovo ne treba niti komentirati jer sam siguran da se to ili neće dogoditi, ili će se država još malo zadužiti kako bi moguća buduća vlada osigurala nekoliko tisuća glasova više, ili pak unaprijed zakaparila nekoliko beba koje će za 20 godina mahati zastavicama HDZ-a iza nekog starijeg Karamarka.

Pod brojem 5 HDZ najavljuje 5 posto povećanje BDP-a, 5 posto smanjenje nezaposlenosti, 5 posto povećanje mirovina i 5 milijardi ulaganja povučeno iz europskih fondova. Odlično. To može obećati svatko tko je pročitao što znači riječ populizam i koja je njegova moć ako se pravilno iskoristi. Na takvih 5+ mogu reći da bih više volio da je HDZ ponudio Hrvatskoj program 5- i obećao bolne reforme koje će nakon nekoliko godina zaista potaknuti gospodarski razvoj zemlje. Sve me strah čeka li Hrvatsku još jedan promašaj, a kao da nam propali „plan 21“ nije bio dovoljan?!

Izgubljeni ministar

U TV emisiji mogli smo prisustvovati novom sramoćenju potpredsjednika vlade i ministra koji je pokazao trivijalno neznanje i potpuno izgubio bitku s mladim HDZ-ovim lavom. Bilo bi sjajno kada bi HDZ ponudio više takvih mladih, sposobnih ljudi i riješio se pregaženih, nesposobnih starješina. Uglavnom, ministar je ispao ekonomski početnik i izazvao ruganje stručnjaka, a i običnih građana.

Do sada je bio najpozitivniji vladin član, ne zbog učinka već zbog pozitive koju je uvijek isijavao u vezi gospodarstva, iako su svi pokazatelji bili negativni. Nakon ovog gafa, zabio si je još jedan autogol kojim će, vrlo vjerojatno, napustiti fotelju kao jedan od najgorih u SDP-ovoj vladi. Tragikomično i žalosno je gledati i slušati te sve stručnjake koji nam vode zemlju, ali i one koji nakon izbora žele preuzeti vođenje iste.

Gdje je put ka sreći?

Zaista me brine u kojem smjeru idemo, što će nam donijeti ovi izbori i kako će država funkcionirati idućih godina. Tko će platiti sve dugove koji guše ovu zemlju, tko će istrijebiti sve uhljebe koji uživaju na državnim jaslama, tko će srezati ono što se srezati mora bez obzira na mogućnost gubitka vlasti?! Tko ima dovoljno hrabrosti staviti osobne interese iza interesa države? Bojim se da takvih na, čak našoj preširokoj političkoj sceni, nema. Ono što jedine opcije koje mogu formirati vladu nude, trenutno je vrijedno jedino kritiziranja. Sadašnja vlada je pokazala više nego dovoljno i o njima nije potrebno puno pisati.

Vlada koja je krenula u neke borbe protiv korupcije i kriminala, isušivanja mafijaških močvara i izvođenja zemlje iz krize, ponovno je ponudila samo niz afera. Pitanje je vremena kad će sve isplivati na površinu, a sve ovisi odlaze li s vlasti. Zatim ćemo gledati neke nove slučajeve „Sanader“ jer sadašnja vlada više neće imati zaštitu. Ovi koji možda dolaze, odnosno vraćaju se na vlast, utjeruju strah u kosti čak i svojim simpatizerima.

Vodi ih čovjek koji želi biti premijer, a nije se pojavljivao na svojem skupo plaćenom radnom mjestu (u saboru), ne zna vlastiti izborni program, služi se niskim udarcima i vrijeđanjem i izbjegava bilo kakvo sučeljavanje s vladajućima. Voditeljica kampanje pleše na pjesme s ljudima koje ta „domoljubna“ koalicija smatra pjesmama zle krvi, a u isto vrijeme je pod istragom i ne bi joj trebalo biti do p(j)esme.

Jedan od glavnih ljudi te stranke ne zna s kojim strankama je uopće u koaliciji i tako iz dana u dan nova sramoćenja i tragikomedija. Nisam glasač nekih zidova, mostova ili hrastova, no na kraju ispada da su takve stranke jedine koje se zaista bore s dobrim namjerama za dobrobit čovjeka. Pritom ne mislim na „svog“ čovjeka, već za svakog Hrvata i građanina s kojim dijele državnu granicu.

Eh, da im je obrazovanost i neka politička zrelost, možda bismo imali treću opciju na izborima. No, za to ćemo morati čekati još barem 20 godina kad nestanu svi nasljednici nekih bivših režima te njihovi indoktrinirani pioniri, danas mahači zastavicama i manekeni lijepih lica, a sutra ministri, premijeri i predsjednici… Do tada, samo se možemo nadati da u ovoj staroj političkoj gardi postoji pokoje pošteno i sposobno lice koje se može usprotiviti svojim Ćaćama.

prigorski.hr/Eduard Petranović