Putujemo u sjeverozapadni dio Hrvatske, na granicu Zagorja, Prigorja i Podravine, piše Hrvatska katolička mreža. Čeka nas Kalnik, planina koja se ne diči svojom visinom, no itekako se diči činjenicom da ju vole izletnici, planinari, penjači i alpinisti. Naši domaćini su predsjednik HPD-a Kalnik, Križevci Dario Banić i Marino Marković u ime Planinarskog doma Kalnik. Razriješili smo dvojbu je li Kalnik planina ili brdo, pojasnili smo značenje njegovog imena, otkrili njegove manje poznate prirodne ljepote te sve zaokružili pozivom na fanjke i kalničke pociglanjke.
U sjeverozapadnom djelu Hrvatske na granici Zagorja, Prigorja i Podravine, nedaleko grada Križevaca, uzdiže se planina Kalnik. Odgovor na pitanje je li Kalnik brdo ili planina glasi, oboje. Kalnik je po svojoj visini nizak (najviši vrh iznosi 643 m) pa ga smatraju brdom, ali po svojoj građi je više stjenovit stoga se ubraja u gorja odnosno planine s obilježjima dalmatinskog područja.
Kalnička mikroklima je specifična, pojasnio je predsjednik HPD-a Kalnik Dario Banić. Zimi je alpska klima, a ljeti mediteranska što se odražava i na mediteransko bilje koje raste na Kalniku zbog čega je jedinstven u usporedbi s ostalim planinama ovog dijela Hrvatske. Kalnik svoje ime najvjerojatnije može zahvaliti činjenici da je bogat šumom, osobito oko samog mjesta Kalnik (do 15. st. mjesto se zvalo Brezovica), odnosno drvom koje se, osobito u davnija vremena, koristilo za ogrijev pa se cijepalo (kalalo) na cjepanice za loženje peći.
Posebno atraktivan dio Kalnika je njegov vršni dio, vrlo dojmljive okomite stijene koje se pružaju poput golemog nazubljenog zida (od vrha prema sjeveroistoku strši niz stjenovitih zubaca, kojima su planinari nadjenuli naziv »sedam zuba«). Pasionirani planinari i alpinisti nerijetko ih koriste kao pripremu za uspon na mnoga europska i svjetska planinarska i alpinistička odredišta. Kalnik je omiljeno odredište izletnika, planinara, penjača, alpinista, ali i ljubitelja padobranskog jedrenja. Na paraglajderskoj karti više je od tri desetljeća sa svoja tri uzletišta koja su omiljena i atraktivna zbog izrazito povoljnih uvjeta za letenje.
Kalnik će spremno dočekati svakoga bez obzira na njegovu dob ili fizičku kondiciju, može se birati lagana šetnja, zahtijevnije planinarenje ili alpinističko penjanje. Planinarski dom Kalnik, smješten između najvišeg kalničkog vrha Vranilca (ime je najvjerojatnije dobio po biljci vranilovoj travi, visok 643 metra) i ruševina staroga grada Velikog Kalnika, omiljeno je mjesto obiteljskog vikend izleta. Od planinarskog doma može se krenuti u obilazak kružne Poučne staze, dužine 5 km. Staza je idealna za laganu šetnju tijekom koje posjetitelji na deset postavljenih ploča imaju priliku pročitati opis pojedninih kalničkih zanimljivosti, koje ujedno podsjećaju na važnost čuvanja prirode i okoliša.
Na Kalniku posjetitelje dočekuju i ostaci dviju starih gradina. Manja se nalazi na vrhu Malog Kalnika, a veća na Velikom Kalniku. Veliki Kalnik u vrijeme kralja Sigismunda bio je proglašen i kraljevskom palačom. Njegova žena Barbara Celjska, poznata i kao »Crna kraljica«, često je posjećivala Veliki Kalnik. U nizu zanimljivosti iz bogate povijesti Velikog Kalnika nezaobilazna je narodna predaja o Kalničkim šljivarima, koja govori kako su Tatari opsadom i izgladnjivanjem branitelje Kalnika, a s njima i kralja Belu IV, koji se bježeći pred njima sklonio u kamenitu utvrdu Veliki Kalnik, pokušali prisiliti na predaju. Hrabri seljaci potajno su ih hranili šljivama te na taj način prisilili Tatare od daljnje opsade. Jedna stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Augusta Šenou da napiše djelo «Šljivari», a Mayera da napiše svoj povijesni roman «Mongoli u Hrvatskoj». O ljepotama Kalnika pisali su i Zora Oštrić (Oda Kalniku) i Ljudevit Vukotinović (Jutro na kalniku).
I svake noći
Seljaci doći
Noseć grane žive,
Na njih debele šljive;
Bela se smij’o, šljive jeo,
Jeduć šljive Tatre smeo-
Kralju tatarskom koštice šalje.
Tada vknu poganin ljuti:
˝Do vraga! Nisu čisti to puti,
Šta ćemo čeka? Idemo dalje!
S vragom neću imati posla,
Ti me Hrvati drže sa osla!˝
Tatarin ode. August Šenoa – Šljivari
Za one koji će Kalnik tek posjetiti, planinarski putovi za Vranilac vode s dvije strane. Sa sjeverne strane vodi put za koji treba dosta penjačke spretnosti, uspon preko »sedam zuba« preporučuje se iskusnim planinarima, na nekim mjestima osiguran je klinovima i sajlama, stoga je potrebna i alpinistička odvažnost i spretnost.
Preporučamo i uspon na Mali Kalnik i stjenoviti vršak na kojemu se nalaze ruševine Pustog grada (najviši vrh Pusta Barbara na visini 460 metara). Vršni dio Malog Kalnika zaštićen je kao poseban botanički rezervat. Od Malog Kalnika prema Vranilcu i planinarskom domu put je ugodan, ujednačene visine i u šumskoj hladovini, itekako dobrodošloj u ljetnim mjesecima, pogotovo za obitelj s djecom.
Alpinistima i penjačima Kalnik pruža pravi izazov i zadovoljstvo, sa više od sto uređenih smjerova koji se većinom nalaze na središnjem dijelu, čine ga jednim od popularnijih penjališta u ovom djelu Hrvatske.
U Planinarskom domu Kalnik može se itekako ukusno pojesti. Jelovnik je baziran na domaćim autohtonim jelima, no osvježen je nekim novim jelima uz poštivanje tradicije. Odabir ovisi o ukusu posjetitelja, no svakako kušajte novitet u njihovoj ponudi, “kalničke fritule” fanjke, kako nam je pojasnio Marino Marković. Nije rijetkost da posjetitelji planinarskog doma svako toliko navraćaju i zbog kalničkih pociglanjaka (kalnički ponakljiči) koji svoje ime “duguju” načinu pečenja, peku se u krušnoj peći na cigli. Riječ je o domaćem tijestu sličnom štruklima koje se puni sirom, vrhnjem i kukuruznom krupicom.
Predstavili smo vam tek mali dio ljepota Kalnika kroz nekoliko njegovih specifičnosti, na vama je da otkrijete i uživate u ostalima. Hoćete li ga otkrivati sami ili u društvu ovisi isključivo o vama. Sigurni smo da ćete svoj posjet ovom prigorskom ljepotanu organizirati prvom prigodom.
Eko kutak
Jedna od češćih nedoumica je kamo odložiti tetrapak ambalažu. Ovisno o lokalnom sustavu zbrinjavanja otpada, isprana i spljoštena tetrapak ambalaža od mlijeka, sokova i drugih napitaka odlaže se u plavi spremnik (papir), žuti spremnik (PET – plastika) ili u zasebni spremnik za tetrapak ambalažu, obično narančaste boje. Ako se tetrapak ambalaža odlaže u papir, potrebno je prije odlaganja ukloniti eventualni plastični poklopac.
Predstavili smo vam tek mali dio ljepota Kalnika kroz nekoliko njegovih specifičnosti, na vama je da otkrijete i uživate u ostalima. Hoćete li ga otkrivati sami ili u društvu ovisi isključivo o vama. Sigurni smo da ćete svoj posjet ovom prigorskom ljepotanu organizirati prvom prigodom.
izvor: Sonja Kuzmić (Hrvatska katolička mreža)
prigorski.hr