Osnovnu školu i gimnaziju polazio u Zagrebu, teologiju studirao u Zagrebu i Budimpešti, doktorirao u Zagrebu 1901. God. 1905–29. župnik je u Kalniku, od 1929. do umirovljenja 1949. u Donjoj Konjščini; 1933–35. narodni je zastupnik u Skupštini u Beogradu i član kluba Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). Nakon umirovljenja živio je u Podsusedu, potom u Zagrebu. Cenkić se istaknuo promicanjem gospodarstva (pivničarstva, vinogradarstva i dr.) u kalničkom kraju te radom na osnivanju Hrvatske seljačke zadruge u Kalniku, Udruge podkalničkih vinogradara u Svetom Petru u Orehovcu i vođenjem Udruge za poljoprivredni kredit u Donjoj Konjščini.
Bio je među najgorljivijim pristašama pokreta za reformu Katoličke crkve koji se, poslije sloma Austro-Ugarske, pojavio među nižim klerom u Hrvatskoj. Jedan je od pokretača lista Reforma (1919), u kojem oštro napada privilegije visokog svećenstva i institucije Crkve zahtijevajući njezinu demokratizaciju, liberalizaciju života svećenika, uvođenje hrvatskog jezika u liturgiju te pravedniju razdiobu crkvenih nadarbina. Iste ideje zastupa kao urednik u listovima Nova reforma i Preporod (1920). Pred prijetnjama klerikalne hijerarhije Cenkić se povlači iz pokreta »kao što je to uradio priličan broj ‘reformaša’ naprosto radi materijalnih interesa« (V. Novak), i uključuje se u tradicionalne crkvene strukture.
Napisao je pravila i Pravilnike za dijecezansku »Uzajamnost« (osnovanu 1920) i »Savez uzajamnosti« (osnovan 1922), te je u obje organizacije bio tajnik više od deset godina. Pisao je o pedagoško-higijenskim, socijalno-ekonomskim, političkim i crkvenopravnim pitanjima objavljujući u Katoličkom listu, Kršćanskoj školi, Hrvatstvu, Bogoslovskoj smotri, Hrvatskom pravu, Hrvatskoj, Pravnom savjetniku, Gospodarskoj smotri i nekim lokalnim časopisima. God. 1913. i 1914. vodio je u pravaškom listu Hrvat socijalnu kroniku.
izvor: Hrvatski biografski leksikon
