Kipar i slikar. Sin slikara Bele; doživotni čuvar očeve Spomen-zbirke u Zagrebu. Studij kiparstva započeo 1914. u R. Valdeca, nastavio 1915–19. u kiparskoj klasi Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (R. Frangeš, R. Valdec, I. Kerdić). Po završetku zagrebačkog školovanja radio u zimskom semestru 1920. u B. Kafke u Pragu, a u ljetnom 1922. pohađao klasu B. Schmidta na Akademie der bildenden Künste te istodobno usavršavao restauriranje slika u slikara Saillera u Münchenu.

Uz studij kiparstva, učio povremeno slikanje 1917–23. u očevu atelijeru. God. 1923–51. nastavnik je u srednjim školama u Hrvatskoj Kostajnici, Sisku, Križevcima, Novoj Gradiški i Rijeci te voditelj kiparskih i slikarskih tečajeva. Skupljao etnografsku građu, što se odrazilo i na njegovim slikama s folklornim motivima (Podokničari, Gradski muzej u Križevcima). Njegov kiparski opus obuhvaća pedesetak portretnih poprsja suvremenika i povijesnih osoba iz hrvatske kulture (Viktor Car Emin, Fran Kurelac, Ivan Dežman, Frano Supilo), nekoliko javnih spomenika (Stjepan Radić, 1931, Križevci), komornu plastiku (Ljubavni dar, 1920), plakete (Žena u borbi, 1945) i medalje.

Stvara po očevim estetskim uzorima skulpture i slike zrela akademskog nazora i uljepšana realizma (V. Zlamalik). Prvi put izlaže na Izložbi jugoslovenskih umetnika u Subotici 1919. kao član udruženja »Lada«, potom 1938–39. na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti u Zagrebu. God. 1952–65. sudjelovao na skupnim izložbama podružnice ULUH-a u Rijeci. Njegove se skulpture čuvaju u Gradskom muzeju u Križevcima.

hbl.lzmk.hr

prigorski.hr

foto: mdc.hr