Blokovska podjela nakon II. svjetskog rata, dijelila je svijet, poglavito Europu, na dvije oštro suprotstavljene strane, tzv. Zemlje realnog socijalizma i nekakav ‘Zapad’, mada osim kapitalističkog sustava i dominacije Sjevernoatlantskog obrambenog saveza, nikakav kohezivni čimbenik nije povezivao ‘Zapad’, kao konačno ni ‘Istok’. Ipak, ova je neurotična Europa trajala gotovo pola stoljeća, sve do ‘vjetrova promjene’, odnosno nekih revolucija, ‘baršunastih’ i onih manje baršunastih, na pragu zadnje dekade milenija.
Usred klimaksa zaoštrenih suprotnosti ovih podjela, neke čudne, 1968., popucale su kočnice na obe strane ‘željezne zavjese’, a sa one istočne strane istaklo se progresivno državno vodstvo Čehoslovačke, koje je omogućilo radikalni zaokret prema demokratizaciji društva, otvaranje prema sotoniziranom ‘Zapadu’, te je izazvalo opravdan strah ‘Velikog brata’ u Moskvi, od domino efekta, koji bi povukao i ostale ‘satelite’. Intervencija dijela snaga Varšavskog pakta pregazila je tenkovima Čehoslovačku, te vojnom okupacijom srušilo ‘kontrarevolucionarne’ podrivačke snage. Isprva u gradovima Čehoslovačke, ponajviše u Pragu, pružen je snažan otpor okupaciji, no kako je svaki otpor slaman, a državno vodstvo djelom pohapšeno, djelom pobjeglo a djelom se javno pokajalo, narod se pomirio sa sudbinom.
Velik egzodus čehoslovačkih intelektualaca, koji su se uspjeli dokopati granice, te onemogućavanje slobodnog djelovanja onih koji su ostali može se usporediti samo s međuratnom nacističkom Njemačkom, koja je izgubila više od dvije trećine inteligencije.
Simbol otpora u gradu Pragu postao je mladi student Jan Palach, koji se pridružio grupi koja je pružala otpor. Želeći svrnuti više pažnje na događaje u njegovom Pragu, samospalio ose se na Vaclavskim namestima u središtu Praga na današnji dan 16. siječnja 1969., točno prije 50 godina. Tri dana kasnije preminuo je od posljedica ovog čina, te je preko noći postao simbol otpore, ne samo okupacije Čehoslovačke, nego svake diktature.
Njegovi drugovi noć za noć su isticali ploču na trgu ‘Namesti Jana Palacha’, koju su vojnici uklanjali, svake noći vrebajući počinioce, ali ih nisu uspjeli uhvatiti. Više od dvadeset godina kasnije veliki trg na obali Vltave (ne doduše onaj na kojem se sve dogodilo) nosi ime Jana Palacha. Na mjestu samospaljivanja podignut mu je spomenik, križ ugrađen među kocke popločenja trga.
Zdenko Balog/prigorski.hr