Na Čistu srijedu stanovnici Preka na otoku Ugljanu pokriveni plahtama posipaju se brašnom i u tami hodaju po mjestu.

Nakon večernje mise, i ove srijede mladi i stari Prečani okupili su se na Dvorini i u tišini, izgovarajući samo „blam“…. „blam“…., sastavili dugu povorku koja je vijugala središtem mjesta. Nitko ne zna koliko je običaj star, a nema ni bilo kakvoga pisanog traga koji bi barem približno odveo u prošlost i objasnio zašto se na Čistu srijedu stanovnici Preka na otoku Ugljanu pokrivaju plahtama, posipaju brašnom i u tami hodaju po mjestu. Priča se isključivo prenosi usmenom predajom, po nekima još od vremena kada su franjevci došli na otočić Galevac (Školjić) 1446. godine.
“Koliko znamo, ovakav se običaj na Pepelnicu u Hrvatskoj njeguje jedino kod nas. Pamtim ga od djetinjstva, o njemu su nam pričali najstariji Prečani, a tako ga i mi prenosimo na mlade naraštaje”, rekao je Senko Sorić, fotograf koji je vodio kolonu u kojoj je bilo 70-ak djevojaka i mladića, njihovi roditelji, bake i djedovi.

„Lancunima“ se, prema vjerovanju, Prečani poistovjećuju sa svojim pokojnicima koji su se nekad pokapali umotani u bijele plahte. Posipaju se brašnom koje simbolizira pepeo i uz riječi: “Čovječe, spomeni se da si od praha nastao i u prah ćeš se pretvoriti” čisti ulaze u korizmu i čekaju Uskrs.

Običaj je da oni koji ostaju u kući ne izlaze i kolonu promatraju skriveni iza zavjese jer je bitno da obred bude što tiši i spokojniji kako bi se duše pokojnih i živih što više približile. Nose se i svijeće, koje su nekad bile jedina svjetlost koja je obasjavala „lancune“.
(Hina)

fah