Hrvatska javnobilježnička komora (HJK) priopćila je u petak, reagirajući na „više netočnih informacija“ o provođenju postupka ovrhe na temelju vjerodostojne isprave da se učinkovitost pravosudnog sustava mjeri po efikasnosti utvrđivanja nespornih tražbina te da se zaštita prava socijalno ugroženih ljudi ne može postići ukidanjem Ovršnog zakona što je naglašavano u nekim medijskim nastupima.
Komora tvrdi da je u posljednjih nekoliko dana u medijskom prostoru izrečeno više netočnih informacija o ulozi javnih bilježnika, a posebno od strane suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića koji je, kažu, bilježnike proglasio “neustavnim” tijelom i doveo u pitanje zakonitost postupanja javnih bilježnika u ovršnom postupku.
No, Komora napominje da postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Hrvatskoj provode javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji javne službe temeljem odredbi Ovršnog zakona te da slični postupci utvrđivanja nesporne tražbine postoje u drugim državama Europske unije.
Kao primjer pritom ističu austrijsko uređenje sudske opomene, mađarsko uređenje platnog naloga i slovensko uređenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Specifičnost hrvatskog i slovenskog modela jest da rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u sebi sadrže platni nalog i rješenje o određivanju ovrhe, dok su u drugim državama članicama EU ta dva instituta odvojena, kažu u Komori.
Navodeći kako se učinkovitost pravosudnog sustava neke države u cjelini mjeri po tome kakva je efikasnost postupaka radi utvrđivanja nespornih tražbina, Komora ističe da takvi postupci imaju i značajne ekonomske učinke za državu jer potiču likvidnost i solventnost poduzetnika, te imaju utjecaja na poboljšanje investicijske klime.
„Drugima riječima nedisciplina u plaćanju poduzetnike, obrtnike, gospodarstvenike, odnosno sveukupno vjerovnike dovodi u situaciju da ne mogu brzo naplatiti svoja potraživanja te se na taj način stvara začarani krug u kojem vjerovnici i sami postaju dužnicima“, kažu u HKJ-u.
Postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave prenesen je izmjenama Ovršnog zakona iz 2006. u nadležnost javnih bilježnika jer je velik broj takvih predmeta opterećivao rad sudova i samim time djelovao na statističke pokazatelje efikasnosti pravosuđa, objašnjava Komora.
Navode pritom da postupci u kojima se pred drugim tijelima, a ne sudovima utvrđuje nesporna tražbina nije specifičnost samo hrvatskog pravnog sustava jer su, primjerice, u Mađarskoj javni bilježnici nadležni izdavati platne naloge, dok je u Švedskoj za to nadležna služba za izvršenje.
Javni bilježnici su, navodi Komora, ispunili tu svoju ulogu te su imali pozitivnu ulogu da postupak ovrhe temeljem vjerodostojne isprave postane djelotvoran i efikasan, tako da vjerovnici sada mogu brže i efikasnije naplatiti svoje tražbine. Osim toga, prebacivanje postupka na javne bilježnike djelovalo je pozitivno i na smanjenje broja ovršnih predmeta na sudovima.
Komora navodi istodobno da shvaća važnost zaštite prava socijalno ugroženih osoba, no tvrdi da se to može postići intervencijama u zakonima koje reguliraju socijalna pitanja te podizanjem ekonomskog standarda građana, a ne ukidanjem Ovršnog zakona ili njegovih dijelova, što je naglašavano u nekim medijskim nastupima.
Budući da se u nekim medijskim nastupima špekuliralo s brojkama, Komora ističe da nagrade javnih bilježnika kod provođenja postupka ovrhe u devedeset posto slučajeva ne prelazi iznos od 150 kuna jer je u većini slučajeva riječ o predmetima gdje ovrhovoditelji potražuju tražbine do iznosa od tri tisuće kuna, zbog čega smatraju da ne stoje tvrdnje da su troškovi neizmjerno veliki. “Istina je, da su oni manji nego troškovi pokretanja postupka ovrhe u npr. Sloveniji koji iznose paušalno 45 eura“.
HJK navodi također da javni bilježnici u Hrvatskoj donese rješenja o ovrsi, ali nisu odgovorni za provođenje ovrhe, već je to u nadležnosti ovrhovoditelja, FINA-e i sudova.
Osim toga, javni bilježnici su samo jedan od sudionika u cijelom postupku ovrhe, dok javnobilježnički troškovi u cijelom postupku predstavljaju nesrazmjerno maleni dio ukupnih troškova, stoga je neutemeljeno kao što je to tendencija u nekim medijskim nastupima, sve negativnosti sustava pripisivati upravo javnim bilježnicima.
(Hina)