Janko Šimrak bio je hrvatski grkokatolički biskup. Filozofsko-teološki studij pohađao u Zagrebu i Innsbrucku, gdje je i doktorirao (1910). Od 1925. redoviti profesor istočnoga bogoslovlja na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, od 1942. biskup Križevačke eparhije. Dao je obnoviti križevačku katedralu Presvetoga Trojstva (posvetio je 31. X. 1943), urediti muzej, knjižnicu i arhiv. Bio aktivan u znanstvenom, medijskom, političkom i crkvenom životu: tajnik Hrvatske pučke stranke; poslanik u beogradskoj Skupštini (1919–23), urednik zagrebačkih Novina i Narodne politike, ravnatelj dnevnika Hrvatska straža (1923–41), istaknuti član Hrvatskoga katoličkoga pokreta. Pisao znanstvene studije, posebice o crkvenoj uniji i povijesti Žumberka.
Nakon uspostave NDH, protivio se donošenju rasnih zakona, a kasnije je aktivno pomagao antifašistički pokret. Netom nakon završetka II. svjetskog rata 1945. uhićen, ali je zbog nedostatka dokaza bio oslobođen. Glavna djela: Povijest Marčansko-svidničke eparhije i crkvene unije u jugoslavenskim zemljama (u časopisu Bogoslovska smotra, 1924), Grkokatolička crkva u Jugoslaviji (Graeco-catholica Ecclesia in Jugoslavia, 1931).
