Poštovani gosp. Petranović, koliko nam je poznato najmlađi ste kolumnist „Večernjeg lista“. Kako kao novinar mladog naraštaja, školovan i intelektualno stasao u demokratskoj Hrvatskoj, ocjenjujete stanje u hrvatskom novinarstvu?

Da, mislim da sam trenutno najmlađi u Večernjaku, ali imamo dosta kvalitetnih mladih novinara za koje smatram da ako ostanu na okupu mogu napraviti jedan pozitivan iskorak u medijskom prostoru.

No, mislim da ukupna trenutna situacija u hrvatskom novinarstvu nije dobra. Prevelika je sprega između novinarstva i politike, a kad se tome pridoda stanje svijesti prosječnoga hrvatskog čitatelja kojeg zanima žutilo i površnost, imamo jedan hibrid koji smanjuje kvalitetu i objektivnost novinarskog izvještavanja, a publici pruža sve manje relevantnih informacija.

Mnogi neovisni intelektualci upozoravaju da u medijskome prostoru i dalje djeluju nasljednici „društveno-političkih“ radnika iz bivše Jugoslavije koji se umjesto informiranjem građana bave ideološkim i političkim aktivizmom. Vaš komentar?

To je apsolutno točno. Stvar je u tome što se mladi novinari poput mene školuju na Fakultetu političkih znanosti gdje su profesori jasno ideološki opredijeljeni, da ne kažem zadojeni. Provodi se sustavna indoktrinacija studenata, a takva je agenda na većini hrvatskih društvenih i humanističkih studija. HND je u rukama “lijevo-liberalnih” novinara, većina mainstream-a gura u prvi plan kvazi-liberalne vrijednosti koje pokazuju samo jednu stranu novinarske priče.

No, ja sam imao sreću da sam preddiplomski studij završio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a diplomski sam upisao u Zagrebu pa sam imao bistar pogled na stvari i ne gledam na svijet “ideološkim naočalama” kao većina mojih kolega. Moj osobni stav je da bi se oni koji se zalažu za prava novinara trebali posvetiti egzistencijalnim problemima novinara i zalagati se za veće plaće i bolje uvjete rada, a ne gurati samo jednu ideologiju kojoj zarada novinara zapravo nije niti važna, već samo borba za novinarske elite, u ovom slučaju samo jedne ideološke.

U posljednjoj kolumni pisali ste o inicijativi o promjeni Trga Maršala Tita. Zločini Tita i njegova režima debelo su dokumentirani te svaki razuman čovjek ne bi trebao imati nikakve dvojbe kako Tito nema mjesta u demokratskoj Hrvatskoj. Kako tumačite činjenicu da određeni politički krugovi i dalje brane ostanak njegova Trga? Primjerice, Milorad Pupovac kao predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava organizira prosvjed za ostanak imena trga po čovjeku koji je bio zatiratelj elementarnih ljudskih prava.

Da, zato često pišem o toj temi i proziva me se da sam nekakav katoliban, fašist i slično. Smatram da se Hrvatska prvenstveno treba odmaknuti od bivšeg sustava kako bi uspjela pokrenuti razvoj i osigurati zdrave tržišne uvjete. Oni koji “brane” Tita, to čine jer se godinama hrane njegovim imenom, žive na imenu lažnog antifašizma, a sve na teret poreznih obveznika. Milorad Pupovac je etnobiznismen koji je Tita pretvorio u brend i oko sebe okupio cijelu jednu vojsku “modernih antifašista” koji ne mogu ništa ponuditi tržištu, demokraciji i društvu pa na temelju laži i mitologije “jedu” novac poreznih obveznika, dok im vrhuška hrvatske politike godinama podilazi.

Možemo li, dakle, u skupini apologeta Tita i Jugoslavije prepoznati i materijalne interese? Naime, stječe se dojma da neki pojedinci i udruge doslovce žive od ideoloških tema i proizvodnje fiktivnih ustaša i fašista u Hrvatskoj.

Kao što sam naveo u odgovoru na prošlo pitanje. To je apsolutno točno. No, vidim tu određeni pomak na bolje, jer su se pojavili neki ljudi koji su uspjeli u javnost progurati pravu sliku i priliku tih “modernih antifašista” koji godinama dobro žive na mitovima antifašizma.

Jedan od onih koji je taknuo u to “osinje gnijezdo” je Zlatko Hasanbegović. A najvažniji razlog zbog kojeg ta crvena buržoazija slabi i gubi smisao u 2017.godini jest što oni ne mogu zadovoljiti potrebe i zahtjeve koje demokracija traži, koje slobodno tržište nudi, ali i zahtjeva u borbi za radna mjesta.

U jednoj kolumni napisali ste da nas stežu ralje socijalizma, pri čemu ste mislili na stanje u ekonomiji. Po stupnju ekonomskih sloboda Hrvatska pada sve niže, a broj uhljeba u javnoj upravi i dalje raste već kako je potrebno uhljebiti člana ove ili one političke partije. Može li Hrvatska dalje bez radikalnog obračuna s rodijačkim kapitalizmom?

To je najveći problem moderne Hrvatske. Eto, danas je Dan državnosti. Prisjećamo se dana kad smo napustili socijalističku Jugoslaviju i krenuli u obranu samostalnosti. No, mi se zapravo nikada nismo odmaknuli od socijalizma. Javna uprava buja, malo i srednje poduzetništvo se sustavno gazi, nameću mu se sve veći porezi i onemogućava se razvoj gospodarstva. Država “ne pušta” svoje tvrtke koje proglašava “sustavnima” ili “strateškima”, a one su redovno najveći gubitaši na tržištu jer su puni upravo politički podobnih kadrova, a ne sposobnih i stručnih.

Mediji tu također igraju važnu ulogu. U medijima su novinari sposobni gaziti i ocrniti ljude poput Nenada Bakića, Mate Rimca, Željka Karduma i ostalih stručnjaka koji na najjednostavniji način objašnjavaju problem hrvatske ekonomije i gospodarstva, dok se političari veličaju i smatraju jedinim spasiteljima. Demografski stručnjaci poput Stjepana Šterca se godinama ne doživaljavaju, iako daju konkretne mjere kojima bismo zaustavili iseljavanje mladih stručnih kadrova i pokrenuli gospodarski oporavak.

Takve ljude se stavlja na marginu upravo iz razloga jer oni zahtjevaju jasan “radikalni” rez. Reformirati javnu upravu, srezati nepotreban broj uhljeba i osloboditi tržište smanjujući nepotrebne namete. To bi značilo da političke stranke gube dio svog HDZ HNSbiračkoh tijela, a koliko vidim, na radaru ne vidim dovoljno jaku političku opciju koja je spremna staviti javni interes ispred vlastitog.

Nakon rastave braka s Mostom HDZ je sklopio – neki bi rekli – politički konkubinat s HNS-om. Kako komentirate novu Vladu i kako ocjenjujete njezine perspektive?

Ne mogu dati niti jedan pozitivan komentar na novo-nastalu koaliciju u Vladi. To je toliko očita politička trgovina koja ne služi ničem drugom nego spašavanju vlasti. Plenković je smijenio Mostove ministre baš poput Velikoga vođe, Vrdoljak nas je 1001. put uvjeravao da njihova suradnja nije moguća, da bi se na kraju saznalo da ispod stola pripremaju koaliciju već mjesecima.

I sad imate taj bolesni spoj nikad moćnijeg HDZ-a koji je pustio krakove duboko u sve pore društva, uz podršku najveće klijentelističke stranke koja ironično ima nikad manju potporu građana (HNS). Most je bio korektiv HDZ-u, uz sve “dječje bolesti” i političke nedostatke, oni su pokušavali mijenjati hrvatsku politiku i jednim dijelom su uspjeli. Ako ništa drugo, ogolili su najveće hrvatske stranke koje su sad dokazano samo sljednice SKH, socijalističke doktrine, a čak i UDBInih kadrova.

Resor obrazovanja i znanosti pripao je gospođi Blaženki Divjak koja dolazi iz HNS-ove kvote. Koliko su ljudi u HDZ-u uopće svjesni činjenice da je obrazovna reforma ključna reforma o kojoj ovisi posvemašnja modernizacija Hrvatske i njezina budućnost?

Vjerujem da su u HDZ-u toga svjesni. Postoje u HDZ-u stručni kadrovi koji vjerujem žele dobro Hrvatskoj, no ulazak HNS-a u Vladu neće dati apsolutno nikakav pomak u reformi školstva koje je u katastrofalnoj situaciji. Napisao sam u Večernjem kolumnu o kurikularnoj reformi i rekao sam da nam treba “radikalna reforma školstva” koju ne mogu provesti niti HDZ, niti SDP, a pogotovo ne nekakav klijentelistički HNS koji ima manje od 3 posto potpore javnosti.

Hrvatsko školstvo treba vaučerizaciju, treba razmišljati o određenim oblicima privatizacije, a prije svega treba depolitizaciju. Ravnatelje, učitelje, profesore, dekane… Sve te ljude postavlja politika. S druge strane imate hiperprodukciju nepotrebnih kadrova koji se školuju samo da bi stvarali još takvih kadrova.To ne vodi nikamo. Divjak je samo još jedna postavljena političarka koja ne može promijeniti nakaradan sustav koji je rupa bez dna.

Dojam je kako SDP nije bio nikada u ovakvome stanju rasula. Može li se prema Vašem mišljenju SDP transformirati u modernu socijal-demokratsku stranku koja će se ograditi o negativnog naslijeđa komunizma i jugoslavenstva?

Stavio bih ovdje za čitatelje jedan svoj “esej” koji sam objavio kad sam shvatio u kojem smjeru će ići ” šalabahterskim putem” izabran novi predsjednik SDP-a.

Berina zona sumraka. SDP je žrtva sustavnog partijskog načina kadroviranja, izbacivanja stručnih kadrova i baštinjenja svega lošeg iz prošlog sustava. No, kao što sam napisao, SDP je žrtva i globalne politike ljevice koja nestankom fašizma gubi svoju svrhu i smisao, a do danas nije ponudila nikakav ekonomski program koji bi omogućio egzistenciju i napredak, već konstantno vrti jedno te iste vraze i floskule o “radničkim i ljudskim pravima” koje su imale smila u 1945., ali danas “ne drže vodu”.

Mlad ste čovjek i pripadnik onih naraštaja koji sve više i više napuštaju Hrvatsku u potrazi za poslom i boljim životom, a što je najvidljive u ravničarskim krajevima u Slavoniji. Razlozi iseljavanja svakako su egzistencijalne prirode, ne rekao bih kako mediji šire i svojevrsnu propagandu koja ukazivanjem na isključivo negativne pojave (kriminal, korupcija, zapošljavanje preko veze itd.) želi još dodatno potaknuti iseljavanje. Kako gledate na sve to?

Ne mislim da mediji svjesno i sustavno žele potaknuti iseljavanje. Ali, sve većim ukazivanjem na samo negativne segmente politike i društva imaju svoj dio odgovornosti u tome. Večernji list godinama promovira pozitivne strane hrvatskog poduzetništva, OPG-a, kao i priče onih malih ljudi koji su odlučili ostati u Hrvatskoj, ali i sve većeg broja povratnika koji su odlučili svježi kapital unijeti u domovinu i pomoći u pokretanju domaćeg tržišta.

Uostalom, premijer Orešković je za mene apsolutno pozitivna priča, no znamo kako je završio u sukobu s političkim “morskim psima”. Imamo mi puno “Oreškovića”. Milan Račić koji se u puno kombinacija spominjao kao mogući ministar gospodarstva ili nekog drugog resora, također je donio zdravu ekonomsku i političku agendu u hrvatski medijski prostor. Mislim da bismo se upravo trebali ugledati na naše “povratnike” koji su od nule na jakom europskom tržištu uspjeli nešto postići, a sada žele uložiti u Hrvatsku.

Moram napomenuti da i kod predsjednice Grabar – Kitarović osjećam taj mali “maestral promjene” koji je uzrokovan okupljanjem dobrog savjetničkog tima koje čini, između ostalih, Nenad Bakić koji zna kako pokrenuti gospodarstvo i zadržati mlade u Hrvatskoj. Ja vjerujem da ima nade za nas i da iz svega treba izvući najpozitivnije. Za mene je Agrokor ogolio nasljednike socijalizma, ali kao što kaže Milan Račić, i taj slučaj “može okrenuti Hrvatsku u boljem smjeru”.

Puno je posla pred nama, ja za sada ostajem u Hrvatskoj, a ako i odem, jednog dana ću svoje znanje donijeti natrag u svoju zemlju koju je moj otac s ostalim braniteljima obranio ostavivši zdravlje na krvavim ulicama Pakraca, Daruvara i Lipika.

hkv.hr