Budući da se približavaju izbori u HSS-u, nastojat ćemo doći do svih predsjedničkih kandidata i razgovarati s njima. Na razgovor je odmah pristao gradonačelnik Grada Samobora i kandidat za predsjednika HSS-a Krešo Beljak. Pročitajte kakav je imao životni i politički put i što planira ako postane čelni čovjek Hrvatske seljačke stranke.

Predstavite se našim čitateljima, tko je Krešo Beljak, osim što ste samoborski gradonačelnik?

Magistar sam geografije, pred završetkom postdiplomskog studija na Fakultetu političkih znanosti, smjer vanjske politike i diplomacije, nekadašnji srednjoškolski i osnovnoškolski profesor geografije. Obiteljski čovjek, otac troje djece koji svaki slobodni trenutak provodi sa svojom obitelji, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

Čovjek sam koji je prošao mnogo toga u životu, i dobra i zla, mnogo griješio ali i mnogo davao. Obzirom da su me moji sugrađani dva puta birali imenom i prezimenom za gradonačelnika, drugi put sa čak 67% u konkurenciji 5 kandidata, mislim da su mi sve loše stvari iz života oprostili.

Nalazite se među najštedljivijim gradonačelnicima, malo trošite na reprezentaciju?

Istina je, prema gradskom novcu se uvijek vrlo pažljivo odnosim pogotovo što se tiče stvari koje nisu najnužnije, a tu svakako spada i reprezentacija. Ono što je potrošeno, odnosilo se isključivo na protokolarne stvari, ručak s poslovnim ljudima vezanima uz grad, državnim dužnosnicima ili slično.

Ima to i negativnih konotacija, samoborskim ugostiteljima nisam baš najdraži jer malo trošim, ali trudim se i to što se izdvaja za reprezentaciju ravnomjerno rasporediti prema svima.
No, ne štedi se samo na tome, već svugdje gdje se može. Prije sedam godina, kad su me ljudi izabrali za čelnog čovjeka grada, Samobor je imao milijunski deficit, a danas je stanje takvo da nam prihodovna strana proračuna raste. Tako smo 2015. ostvarili čak 25% više nego godinu prije i zahvaljujući takvoj politici, Samobor je odavno izišao iz recesije.

Doduše, tako veliko povećanje prihoda rezultat je i znatnog priljeva bespovratnih sredstava za projekte koje financira EU, ali i na tome su uglavnom radile gradske službe pa neke zasluge možemo pripisati i sebi.

Koliko dugo ste gradonačelnik Samobora i što se promijenilo u Samoboru nakon vašeg dolaska na čelno mjesto Grada?

Gradonačelnik sam od lipnja 2009., dakle nešto manje od sedam godina. Mnogo se toga promijenilo, ali ono što smatram svojim najvećim uspjehom je to da smo gradske službe i gradska poduzeća pretvorili u istinski servis građana. Dok prije nikoga niste mogli dobiti na telefon i „šetali“ su vas od vrata do vrata, danas je to nemoguće.

Na svakom uredu je izvješena obavijest gdje je i moj osobni broj mobitela, pa se svatko, baš svatko može izravno meni požaliti na bilo kojeg službenika, a to djeluje preventivno i na njih. Uostalom, kako nas ti svi građani i plaćaju, red je da im budemo na usluzi u bilo koje vrijeme i za bilo koju stvar koja je u domeni naših, lokalnih ingerencija.

Kako komentirate situaciju na nacionalnoj političkoj sceni, ide li Hrvatska u dobrom smjeru?

Pozitivna demokratska praksa je da se novoizabranim dužnosnicima, na bilo kojoj razini dopusti neko vrijeme da se uhodaju. To bi bilo barem onih famoznih sto dana, iako im za vidljivost realnih rezultata rada treba mnogo više. Ono što svakako nije dobro za Hrvatsku je da je od izbora prošlo već gotovo četiri mjeseca, a da još uvijek nisu do kraja definirani neki odnosi unutar vladajuće većine, nema proračuna i sve to skupa dodatno otežava situaciju u kojoj se zemlja nalazi.

No, ja sam uvijek optimist i nadam se da će uskoro sve krenuti svojim smjerom, dobrim smjerom, a ukoliko neće, građani će to sigurno znati prepoznati na nekim sljedećim izborima.

Kada ste se učlanili u HSS i zašto ste odlučili postati predsjednik HSS-a?

U HSS sam se učlanio 2003., sa 32 godine, dakle relativno kasno. Do tada se nisam bavio politikom iako su me Radićev politički put i ideje oduvijek fascinirali pa ni jedna druga stranka za mene nikada nije bila opcija. Osim toga, obitelj mi je zbog politike jako stradala u Drugom svjetskom ratu pa je općenito čak i spominjanje politike u užem obiteljskom krugu bila „tabu“ tema, posebno do 1990. godine.

Naravno da sam odgajan u hrvatskom i katoličkom duhu, pa mi je sve što se događalo pod krinkom lažnog domoljublja kasnije, dodatno ostavilo jako neugodan dojam. Samo učlanjenje u HSS zbilo se gotovo slučajno, kako to obično bude u životu. No, nisam htio biti samo statist nego i aktivno raditi na dobrobiti svoje zajednice.

Politička trgovina i politika kompromisa koja je imala za cilj samo osobnu korist, za mene nije dolazila u obzir. To su ljudi prepoznali i zato sam brzo napredovao, pa sam već 2006. postao predsjednik GO HSS Samobor, a 2009. i gradonačelnik iako do tada nisam bio ni Gradski vijećnik.
Nakon lošeg izbornog rezultata HSS-a na izborima 2011., prepoznali su to i delegati glavne skupštine koji su me izabrali za potpredsjednika stranke s najvećim brojem glasova od svih kandidata.

Predlagali su me mnogi već i tada za predsjednika, ali ja sam odustao u korist Branka Hrga, smatrajući da ćemo zajedno voditi HSS i da ću mu biti prvi i najbolji suradnik. Bio sam spreman raditi danonoćno na vraćanju rejtinga HSS-a, ali to nažalost drugi nisu prepoznali.

Upozoravao sam da moramo voditi drugačiju politiku od one koju je HSS vodio u zadnjih petnaestak godina, jer nas je to gotovo upropastilo ali sam nisam mogao napraviti ništa. Uz rijetke izuzetke, kao što je to bila Marijana Petir, nitko nije bio spreman ozbiljnije se suprotstaviti i spriječiti mnoge odluke koje nisu bile dobre. Da sam nažalost bio u pravu, najbolje se pokazalo na zadnjim izborima, na kojima je HSS ostvario upravo takav rezultat kakvo je bilo i vođenje stranke u zadnje četiri godine.
Još uvijek mislim da HSS ima snagu, da ima potencijal i da ima budućnost. Siguran sam da možemo imati ne samo važno mjesto na hrvatskoj političkoj sceni, već da to mjesto može biti i vodeće. Uostalom, Radić nije osnovao HSS da bude samo još jedna stranka, nego da bude najjača stranka u Hrvatskoj. On je to uspio, Maček je to uspio, uspjet ću i ja dobijem li povjerenje delegata na izbornoj skupštini, i budem li izabran za predsjednika stranke. Želim HSS koji pobjeđuje i siguran sam da takvu stranku mogu izgraditi, naravno uz dobre suradnike i uz Božju pomoć.

Tko je po vašem mišljenju najbolje vodio stranku u posljednjih 20 godina?

Na način kakav bi ja to htio, HSS nije vodio nitko zadnjih 20 godina. Gledajući samo izborne rezultate, najbolji je bio Tomčić ali pitanje je i konteksta vremena u kojem je netko bio predsjednik stranke. Stipac je vodio i obnavljao stranku u vrlo teškom vremenu i u mnogim teškim okolnostima, Friščić isto tako. Potreban je vremenski odmak kako bismo bili potpuno objektivni ali činjenica ostaje da je HSS trenutno na najnižem rejtingu u svojoj 111 godina dugoj povijesti.

HSS je u Koprivničko-križevačkoj županiji u koaliciji sa HDZ-om, a u Krapinsko-zagorskoj županiji sa SDP-om, je li to ispravan politički put i biste li mijenjali političke odnose?

Put koalicija na lokalnoj razini je uvijek ispravan uz dva uvjeta: da je to takva želja i odluka lokalnih organizacija a ne direktiva nametnuta od vrha stranke i da je HSS u toj koaliciji istaknuti partner a ne nečiji privjesak. Ne može nitko iz Zagreba bolje znati što je najbolje za Koprivnicu ili Krapinu od njih samih. Što se tiče državne razine, HSS ima potpisane sporazume koje su stranačka tijela odobrila i koji obvezuju i svako novo stranačko vodstvo.

Ako postanete predsjednik HSS-a, koji će vam biti prvi potezi, što ćete mijenjati i kako vidite stranku u budućnosti?

Stranka je zrela za generalni remont. Od samog funkcioniranja središnjih tijela, do komunikacije sa ograncima i članstvom. Politiku HSS-a namjeravam graditi odozdo, slušati mišljenje osnovnih organizacija, pa onda na tome graditi stranačku platformu. Neće više središnjica biti ta koja će nametati organizacijama svoja stajališta nego će biti obrnuto, članovi će demokratski graditi programske osnove političkog djelovanja.

To je ključ uspjeha i put na kojem se ne može pogriješiti. To je, uostalom, radio i Stjepan Radić. Svjestan sam da je to teži put, ali rado ću ga prihvatiti i siguran sam da ću uspjeti. Isto tako, prekinut ću dosadašnju praksu eliminiranja protukandidata koji izgube pa će oni, ako naravno budu htjeli, Marijani Petir i meni postati prvi suradnici, jer svi zajedno sigurno možemo napraviti HSS jakom strankom.

prigorski.hr