Glumačka družina Histrion kao svoju prvu premijeru u novoj kalendarskoj godini najavljuje, u petak 20. siječnja, predstavu “Igra u dvoje”, humornu dramu o muško-ženskoj ljubavi i strasti koju po istoimenu tekstu Tita Strozzija postavlja Saša Broz.

Tekst napisan 1956., u najsnažnijoj književnoj fazi tog istaknutog glumca, pisca i redatelja, najavljen je kao “dvoboj” žene i muškarca gdje je jedino pravilo da pravila nema a sva su raspoloživa oružja dopuštena.

Predstavu je uvodno na konferenciji za novinare u Histrionskom domu najavila redateljica Saša Broz, koja je istaknula kako je riječ o jednom izuzetno intimističkom komadu, tekstu koji je Strozzi napisao za sebe i svoju suprugu Elizu Gerner.

“To je jedna svevremenska bajka, prekrasna priča o ljubavi”, kazala je Broz.

Ta se priča odvija na više razina, “na razini nekog prošlog vremena koji nije čvrsto definirano, kao neki sukob između nečega što je bilo i nečega što je danas”, napomenula je, a dramaturšku adaptaciju tog “izuzetno uzbudljivog, zanimljivog i napetog kazališnog putovanja” potpisuje Dora Delbianco.

“Igru u dvoje” sam Strozzi je u podnaslovu najavio kao “komad iz kazališnog života u tri čina”. Fokus komada je na strasti, odnosno, na strastvenoj ljubavi u svim njenim dimenzijama.

Tema i odnosi su univerzalni, a za svoje “suprotstavljanje” muškarca i žene Strozzi je odabrao klasičnu formu teatra u teatru. U tom procesu, glumac i glumica koriste sav mogući arsenal sučeljavanja i preklapanja kazališta i realiteta, opsjene i zbilje.

Broz je pojasnila kako je jedna razina predstave sukob, odnos ili brak dvoje glumaca; druga je razina tekst, odnosno, predstava koji oni igraju, a treća se razina odnosi na ono što se događa danas.

“U umjetnosti se konstantno isprepliću dvije razine – ona stvarnosna i ona teatarska. Trebalo nam je da se ti koncentrični krugovi konstantnih sukoba, vrtlog svakodnevice u kojemu mi u teatru svakodnevno živimo na tankoj crti između stvarnog i nestvarnog, nekako zaokruži; bio je potreban još jedan koncentričan krug koji bi tu priču zaokružio”, kazala je.

Zbog toga je predstava personalizirana, te je u nju ubačena osobna priča glumaca: Nju i Njega igraju Dora Fišter-Toš, Strozzijeva unuka, i Janko Popović Volarić.

“Na koji način smo tu treću razinu upleli predstavlja pečat cijele naše predstave. Mislim da smo napravili jedan mali hit”, poručila je Broz.

Fišter se složila kako u tom kom komadu, “osim Tita Strozzija ima i jako puno svih nas”. Popović Volarić ocijenio je kako je riječ o fantastičnom tekstu, izuzetno intimnom komadu u kojemu su dva najbitnija pitanja – kazalište i ljubav. “Taj se komad time bavi na način koji nije ni patetičan ni lažno dramatičan, već kroz smijeh i igru”, kazao je.

Scenografiju je suvremenom osmislio Miljenko Sekulić, kostime “koji moraju izgledati retro ali i pripadati današnjici” Marita Ćopo, a glazbu “koja ima jedan retro ‘štih’ i kazališno-filmsku dimenziju” Matej Meštrović.

(Hina)

fah