Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Šesti dan u godini, blagdan je koji ljudi najčešće nazivaju ‘Sveta Tri kralja’, mada je u katoličkom kalendaru upisan kao ‘Bogojavljenje’ (prema grčkome ‘Epiphanie’, u značenju ‘objava’, ‘očitovanje’). Ovdje treba pojasniti mnogo toga: izvan pučke predaje ne postoje nikakva ‘tri kralja’, ne spominje ih niti jedno evanđelje, niti kanonsko niti apokrifno. Posebno ne postoje sveci imenima Gašpar, Melkior i Baltazar.
Postoji samo kratki odlomak kod Mateja, Mt 2:1-12, u kojem se, međutim govori o ‘magima s istoka’. Magi su bili drevni zvjezdoznanci (astrolozi) iz istočnih carstava, a iako im se broj ne spominje, zbog tri dara koje su donijeli, zarana se uvriježio broj tri, koji se kasnije proteže na tri kralja iz pučke predaje. Na ranim prikazima oni još nemaju kraljevske krune, nego karakteristične ‘frigijske’ kape, znak raspoznavanja zvjezdoznanaca.
Blagdan ‘Bogojavljenja’ već se od 3.-4. stoljeća svetkuje 6. siječnja. U međuvremenu, međutim, mijenja mu se sadržaj: u ranim se stoljećima slavio kao blagdan Krštenja Isusovog, što je sasvim u skladu s pojmom ‘objave’, odnosno ‘očitovanja’ (Mt 3:13-17; Mk 1:9-11; Lk 3:21-22)). Ponekad, ovaj se blagdan slavi kao blagdan Prvog čuda u Kani Galilejskoj (Iv 2:1-10), što je opet bio čin javnog očitovanja. Od 5. stoljeća u Rimu se počinje svetkovati kao blagdan Poklonstva mudraca, dok se u Istočnoj crkvi zadržava višeznačno svetkovanje tog datuma. Službeno, od 1969., u katoličkom kalendaru uveden je kao blagdan Bogojavljenja.
Vratimo se sada na popularna Sveta Tri kralja, Gašpara, Melkiora i Baltazara. Mnogo kasnije u srednjem vijeku pučka je predaja trojicu maga s istoka okrunila za kraljeve, a negdje od 8. stoljeća poznata su im i imena. Prema legendi sveta Helena Križarica, u potrazi za različitim relikvijama, našla je i kosti svetih kraljeva, te ih darovala crkvi Svetog Eustorgia u Milanu. Njemačkim osvajanjem sjeverne Italije, dragocjena je relikvija 1164. godine završila u Kölnu, gdje se i danas obilježava 23. lipnja kao spomendan ‘prijenosa kostiju svetih kraljeva’, a gdje im je podignuta veličanstvena katedrala. Köln postaje središte kulta Triju kraljeva, a zanimljivo je da je 1904. godine manji dio relikvije vraćen iz Kölna u crkvu Svetog Eustorgia u Milano.
U ranosrednjovjekovnoj umjetnosti isprva će biti prikazivani kao magi s frigijskim kapama, a tek kasnije dobivaju kraljevske krune. U stariji prikazima stoje kao tri po svemu jednaka muškarca, često predvodeći povorku svetaca, kao npr. u crkvi San Apollinare Nuovo u Raveni, a kasnije postaju međusobno različiti kroz složenu simboličku ikonografiju: najstariji, Melkior, kleči pred Isusom, te mu rukom dodiruje ili ljubi nožicu. Baltazar je bradat i muževne dobi, te najčešće stoji iza Melkiora.
Ponekad rukom pokazuje betlehemsku zvijezdu, dok Gašpar, najmlađi, golobradi mladić stoji iza. Kraljevi imaju svoje darove koje još uglavnom drže u rukama. Sa tri životne dobi, oni su najčešće prikazivani i kao pripadnici tri rase, bijelac, orijentalac i crnac. Time ta tri lika simbolički sažimaju tri naraštaja, tri kontinenta i cjelokupno čovječanstvo, koje se simbolički klanjaju Spasitelju. Uz prikaze Triju kraljeva u umjetnosti redovno se vežu prikazi Bijega u Egipat i Nevine dječice.
U vrijeme renesanse razvija se ikonografija kraljeva, koji dobivaju raskošne povorke pratnje. Ovo je prilika za različite epizode, raskošne kostime pratnje, te posebno samih kraljeva, ali također i prilika da se kroz likove kraljeva prikažu postojeći likovi, kraljevi, prelati, moćnici. Među najljepše prikaze povorke kraljeva spada gotičko-renesansna slika toskanskog majstora Gentile da Fabriana u Firenci.
I majstor Vincent iz Kastva, u Bramu je prikazao raskošnu povorku, a među nogama konja, uklopio mali prikaz Ezopove basne o lisici i rodi. Kolona kraljeva u dvorskoj kapeli palače Medici u Firenci (slikar Benozzo Gozzoli), najzanimljiviji je prikaz Triju kraljeva: u povorkama kraljeva niz je povijesnih portreta, tako je mladi Gašpar portret Lorenca Veličanstvenog Medicija, u Baltazaru prikazan je bizantski car Ivan VII. Paleolog, dok je stari Melkior portret carigradskog patrijarha Josipa. Susret ovih povijesnih ličnosti (kojima još nedostaje papa i poneki državnici), doista se dogodio u Firenci 1439., kao pokušaj Bizanta da dobije potporu zapadnih sila protiv Turaka. Rim je prigodu iskoristio kao ucjenu, uvjetujući podršku podvrgavanjem Bizantske crkve Rimu. Nije došlo do odgovora a oko 15 godina kasnije Turci su pregazili Bizant.
Tri su kralja dinastije Arpadovića proglašeni svetima, Stjepan, Ladislav i Emerik. Njihovi su prikazi vrlo često miješani sa prikazima Sveta Tri kralja, pa ih se jednako prikazuje kao muškarce različitih uzrasta: starac Stjepan, muževni Ladislav i golobradi mladac Emerik. Ikonografija ugarskih zemalja na sve načine produbljuje ove podudarnosti, pa ćemo prikaze ugarskih kraljeva nalaziti na oltarima Sveta Tri Kralja. Na glavnom oltaru u Belcu prikazi su Tri kralja kao pojedinačnih kipova lijevo i desno od oltara, a suvišno mjesto (2+2) zauzima Sveti kralj Stjepan.
Još jedna mala ‘trivia’: prigodom blagoslova kuća svećenik ostavlja obitelji naljepnicu sa godinom i slovima, npr. 20-C-M-B-19. Vremenom uvriježilo se uvjerenje da su slova C-M-B inicijali imena kraljeva (posebno što se blagoslovi kuća i vrše oko Tri kralja), pa se danas naljepnice tiskaju sa pohrvaćenim G-M-B (latinski Gašpar je bio Caspar). Međutim, slova koja se tradicionalno upisuju na dovratnike od ranokršćanskih vremena nemaju nikakve veze s Kraljevima, njihovo je značenje kratica od ‘Christus Mansonem Benedicat’, u prijevodu ‘Krist blagoslovi kuću’.
Opet donosimo zanimljive ilustracije teme Poklonstva kraljeva u povijesti umjentosti: 1 – Mozaik u ravenskoj bazilici San Apollinare Nuovo, gdje su kraljevi još magi sa frigijskim kapama (natpis iznad njihovih glava je kasniji); 2 – Starohrvatski plutej Svete Nediljice, opet su magi sa frigijskim kapama; 3 – Romanički plutej u katedrali u Ferrari; 4 – Kipovi sa sjevernog zvonika Stephansdoma u Beču, sada u muzeju; 5-6 Ivanec Miljanski, freska s povorkom Triju kraljeva, povijesni portreti članova obitelji Celjki i Frankapan; 7 – Povorka kraljeva, freska u crkvi Svetog Danijela u Celju, također historijski portrrti; 8 – Reljef s Ptujske Gore (Slovenija); 9 – Slika iz praške Narodne galerije; 10 – Beram, Sveta Marija na Škrilinah, detalj povorke Triju kraljeva (Majstor Vincent iz Kastva); 11 – Gračišće, Marija na Placu; 12 – Budimpešta, Narodna galerija; 13 – Vižinada, župna crkva; 14 – Zadar, Franjevački samostan, mletački majstor 16. stoljeća; 15-16 – Sveti Petar Orehovec, župna crkva, oltar Sveta Tri kralja; 17 – Belec, crkva Marije Snježne, glavni oltar, kipovi Svetog kralja Stjepana i Sveta Tri kralja.
