Ako bismo trebali pokazati najvrednije djelo likovne umjetnosti u Križevcima, u najuži bi izbor svakako ušla i freska na kupoli crkve Majke Božje Koruške, odnedavno druge križevačke župne crkve u gradu.
Radi se o dvije grupe slika, tematski i prostorno odijeljenih, ali nastalih istovremeno, 1726. godine. Ova je godina lijepo upisana u kartušu na samoj freski, a da ne bi bilo sumnje da je te godine doista čitav fresko ciklus bio završen, potvrđuje i zapis vizitatora, koji je 1729. pohodio i ovu kapelu, te posebnu pažnju poklonio opisu netom završene kupole nad svetištem.
Vizitator govori o prikazima muke Isusove, koji se nalaze na tamburu kupole, te o velikoj slici ‘veličanstva Božjeg, okruženog mnoštvom anđela’. Upravo to i prikazuje središnja freska u kupoli, a ova ju datacija potvrđuje jednom od prvih iluzionističkih fresaka na tlu kontinentalne Hrvatske.
Nije, nažalost poznato, tko je autor ovog lijepog fresko ciklusa, a u želji da se ipak da potpis ovom djelu, bilo je pokušaja da se pripiše velikom Ivanu Krstitelju Rangeru, ili njegovom prethodniku u pavlinskoj radionici Franji Bobiću. Ili obojici zajedno. Budući da ne postoje sačuvana Bobićeva djela s kojima bi ih usporedili, a sličnosti s Rangerom zanemarive su i na razini stila i duha vremena, privremeno odbacujemo ove atribucije.
Zanimljivo je, međutim, da fresku jednakog sadržaja, komponiranu s jednakim likovima, jednakih pokreta i položaja, nalazimo u pokrajnjoj kapeli crkve Svetog Jurja u Ptuju. Autor ptujskih fresaka je Franz Ignaz Joseph Flurer, štajerski slikar aktivan u prvoj polovici 18. stoljeća. Isti motiv, s određenim izmjenama ponovio je Flurer i u osliku dvorca Brežice. Zanimljivo je da ovaj plodni slikar nije ostavio nikakvih djela u Hrvatskoj, osim jedne oltarne slike u uršulinskoj crkvi u Varaždinu.
Flurerov je potez znatno kvalitetniji i sigurniji, te nema načina da njegovo autorstvo protegnemo na Korušku, a teško je i pretpostaviti da se radi o sljedbeniku, budući su freske nastale gotovo istovremeno. Skloniji smo pretpostavci da su oba slikara koristili isti predložak, odnosno katalog bakroreznih motiva za slikare, kakvi su bili u opticaju tokom baroka.
To bi objasnilo i treće (!) pojavljivanje istog motiva, iste kompozicije (ponešto reducirane) u Glažuti kod Celja, gdje ju tridesetak godina nakon koruških fresaka izvodi Jozef Anton Lerchinger.
Iako nam ovo istraživanje nije nimalo pomoglo u namjeri da otkrijemo ime autora vrijednih koruških fresaka, barem nam je dalo mali uvid u način rada baroknog slikara, oblikovanja motiva i kompozicija za različite narudžbe, a pruža i zanimljiv uvid u ‘varijacije na istu zadanu temu’.
Zdenko Balog/prigorski.hr