U nedjelju je u Dropkovcu održana 11. po redu manifestacija dvo-znakovitog naziva ‘Slivarijada’. Šljiva, šljivovica, Šljivari, pojmovi su koji snažno prožimaju, legendom, poviješću i suvremenošću potkalničko Prigorje: rado se hvale Prigorci dobrom domaćom rakijom, rado se hvale drevnim poveljama o plemstvu, kao i poznatom legendom o tome kako su svoje plemstvo stekli. Šenoa je spjevao popularnu povjesticu o tome kako se kralj Bela sklonio u Kalnik, te su mu seljaci u grad pod okriljem noći dodavali grane sa šljivama, što je posadi pod tatarskom opsadom bila jedina hrana. Kada je tatarski kan odustao od opsade, Bela je, kaže legenda i Šenoa, iz zahvalnosti seljacima podijelio plemstvo. Ova zanimljiva predaja sadrži, kao i većina sličnih, zanimljivu smjesu povijesnih besmislica i povijesnih istina, ili barem logičnih i uvjerljivih objašnjenja.
Činjenice su da su visoke kamene utvrde na uzvisinama bile nesavladiva prepreka za osvajačke stepske narode koji po ravnicama gaze sve pred sobom, no nije izvjesno da se Bela sklonio u Kalnik, mada je pred Tatarima bježao što su ga noge (i konji) nosile, sve do Raba. Da li su Tatari poduzimali klasične opsade koje su više dio europske ratne tradicije i strategije, nije poznato, ali svakako da priča sa granama šljiva spada u svijet mašte. Odveć podsjeća na mnoge druge (na primjer na priču o đurđevečkom picoku), koje nastoje dati objašnjenje kako je neka mala posada uspjela odoljeti mnogobrojnijem napadaču. A zašto se onda zapravo potkalnički jednoselci nazivaju ‘šljivarima’?
Oni doista posjeduju vjerodostojne prijepise plemićkih isprava od Belinog doba. Pa ako se Bela nije častio njihovim šljivama, odakle onda ‘šljivari’? Plemići su bili slobodni ljudi, koji jesu ili nisu imali svoje kmetove na zemlji. No zemlja je bila njihova. Česta je asocijacija uz pojam plemića, dvorovi, sluge i kmetovi, dame u haljinama, kočije… Potkalnički jednoselci su slobodni ljudi, ali sa svojom malom zemljom, ‘jednoselci’, bez kmetova i širokih posjeda.
Kao takve, posebno ih preziru velikaši, koji teško podnose da se prost puk hvali poveljama, dapače i grbovima, pa u njemačkom jeziku postoji fraza Dreipflaumenadel, ‘plemstvo od tri šljive’. Nastala je kao izrugivanje da svatko tko ima tri šljive na posjedu želi biti plemić. Lako je pretpostaviti da je fraza donesena s doseljavanjem njemačkog stanovništva, neprepoznata u svojoj izvornosti, pretočena u legendu koju je Šenoi kazivao ‘slijepac stari’. Logično, jer samo bi slijepac mogao povjerovati da je netko mogao grane šljiva doturiti do visokih prozora gradine Kalnika!
Nema veze, uspijemo li upola tako uspješno brendirati priču o Šljivarima, kako to čine Đurđevčani sa svojim picokom, bit će potpuno svejedno kakvi su povijesni temelji. A 11. Slivarijada već je znakovit i značajan pokazatelj da je ova višeznačna šljiva prepoznata kao turistički proizvod. Kulturno-zabavnu i turističku manifestaciju Slivarijadu, organizira Udruga Plava krv, a duša događanja je predsjednik Udruge, Mario Crnčić, koji je pozdravio okupljene.
Pozdravnim su se riječima obratili i načelnik Općine Gornja Rijeka, Darko Fištrović, dogradonačelnik Grada Križevaca Danijel Šaško, zamjenik župana Ratimir Ljubić i drugi uzvanici. Pored gastro ponude, tradicionalnih domaćih jela i domaćih rakija, program su ispunili nastupi: KUD Tomislav iz Svetog Ivana Žabna nastupio je sa tamburaškom i plesnom sekcijom sa svojim programom narodnih pjesama i plesova. Udruga Potkalnički plemenitaši, odnosno njihova plesna skupina ‘Sidonija Rubido Erdödy’, nastupila je svojim programom društvenih plesova 19. stoljeća, a mlada pjesnikinja Mihaela Šatvar, učenica OŠ Sidonija Rubido Erdödy, čitala je nekoliko svojih pjesama u kajkavskom narječju, dok je kratku skeč-predstavu o rakiji izvela lokalna glumačka grupa Plava krv.
Najvažniji je trenutak večeri bio proglašenje najboljih, zlatnih, srebrnih i brončanih domaćih rakija. Obrazloženje o bodovanju rakija dao je Denis Maksić, voditelj županijskog Odsjeka za poljoprivredu, ruralni razvoj, šumarstvo i lovstvo. Zlatnu diplomu za rakiju dobio je Tihomir Šikač, dok su srebrnim rakijama proglašene dvije rakije proizvođača Branka Piciga, a treća OPG Maria Šabijana. Dvije brončane diplome zaradio je svojim rakijama zlatni Tihomir Šikač, dok je treću brončanu diplomu dobio Tomislav Ivanek.
Nakon podjele diploma i nakon završetka nastupa plesnih i glazbenih skupina, za zabavu do kasno u noć pobrinuo se popularni glazbeni sastav Alibi.
Zdenko Balog/prigorski.hr