U tijeku je obnova unutrašnjosti i inventara u župnoj crkvi Svetog Jurja u Đurđicu. Župna crkva u Đurđicu jedna je od najstarijih spomenutih crkvi u okolici, a njena povijest i najranija spominjanja u ispravama izazivali su ponešto zabuna kod ranijih istraživača.

Crkva se spominje 1277., kao ecclesia sancti Georgii, a kasnije više puta kao ecclesia beati Georgii de Glogaunicha, odnosno sancti Georgii in Lemes.

Ovi su izričaji izazvali pomutnju, te su neki autori tražili spominjanu crkvu u današnjoj Glogovnici, negdje oko redovničke crkve Svete Marije, a neki su čak i pretpostavili ‘seljakanje’ sjedišta župe između Đurđica i Lemeša. Istina je, međutim, da se cijelo vrijeme radi o istoj crkvi na istom mjestu, samo što su notari, zbog velikog broja crkvi posvećenih istom svecu, nastojali, ponekad nespretno odabranim atributima, usmjeriti na ovu crkvu.

djurdjic_1_resize

Njen položaj je, zbog dobrog pogleda, sigurno prepoznat i prije kršćanskih vremena, a crkva sa svojim tornjem ima jednako kultnu, koliko i stratešku ulogu.

Ova je drevna župa, sa svojim dobrim položajem, kroz stoljeća u svojim zidovima prikupila sasvim natprosječnu riznicu umjetničkog blaga, koja se djelomično obnavlja ovih dana. Pored glavnog oltara tabernakulskog tipa, koji je netom obnovljen, te pored oltara ‘Imakulate’, koji je trenutno zbog obnove demontiran, uređenje još čeka oltar Poklonstva sveta Tri Kralja.

Velik je broj kiparskih radova na oltarima prepoznat kao rad križevačkog kipara Stjepana Severa (Severina), mada su mnogi kipovi putovali od oltara do oltara, a neki su i izgubljeni. Posebno mi je pažnju privukao slikani retabl glavnog oltara, koji je ranije bio prebojan, te nije bio poznat. Radi se o tipu slikanog oltara, pred kojim je na mensi stajao samo tabernakul, često korišten u lokalnoj umjetnosti.

djurdjic_3_resize

Retabl se širi na oslik čitavog svetišta, te je zidna slika odlično očuvana, osim donjih 1,5 metar, što je propalo zbog kapilarne vlage. Očišćen, zasjao je u punom sjaju. Slika Svetog Jurja, koja se u okviru diže nad tabernakulom očigledno je dio originalne izvedbe, jer jedino iza te slike stoji praznina na zidnom osliku.

Iznad ove slike, na zidu je naslikana slava Presvetog Trojstva, dok se lijevo i desno anđel naslanjaju na iluzionistički slikanu arhitekturu oltara. U donjoj zoni, lijevo i desno od oltarne slike, nalaze se, također naslikani likovi svetih Petra i Pavla.

Slikanu bazu oltara uništila je vlaga. Stilski uočljiv detalj je da su kipovi slikani akromatski, tako da doista djeluju kao mramorni kipovi, dok je arhitektura oltara šarena.

djurdjic_4_resize

Na prvi pogled ova iluzionistička slika arhitekture oltara djelovala mi je poznato, blisko, kao nešto što sam već negdje u blizini vidio. I doista, dvorska kapela u Oršićevom dvoru Gornja Stubica, oslikana je ne samo istim stilom, istom manirom, nego s velikom vjerojatnošću istom rukom (odnosno radionicom pod vodstvom istog vodeće majstora).

Odmah sam bio svjestan da je takva ideja smiona: kapela u Gornjoj Stubici vjerodostojno je pripisana jednom od najvećih kasnobaroknih majstora sjevernohrvatsko-donještajerskog prostora, Antonu Jožefu Lerchingeru. Rođen u Rogatcu (R. Slovenija), Lerchinger je slikarsko školovanje primio od slikara Pachmayera, a prvi se puta spominje kao slikar u ptujskoj prošetniškoj crkvi Svetog Jurja.

Na njega utječe štajersko slikarstvo, posebno Ignaz Flurer, no ponešto i hrvatski Tirolac Ivan Krstitelj Ranger. Pored niza opusa u slovenskoj Štajerskoj, Lerchinger je bio plodan i u sjevernoj Hrvatskoj. Pored kapele u Gornjoj Stubici, oslikao je unutrašnjost proštenišne crkve u Trškom Vrhu, Višnjici, Koprivničkom Ivancu, Novoj Vesi (Zagreb), a možda i u Hraščini.

djurdjic_5_resize

Svjestan koliko je smiono jednu novootkrivenu zidnu sliku pripisati čak i radionici, a kamoli samom majstoru veličine Lerchingera, osvježio sam svoj posjet Oršićevoj kapeli u dvoru Gornja Bistra, kako bih usporedio detalje. Svakako, crkva u Đurđicu bila je izložena većem protoku ljudi, vlazi, te je slika češće popravljana, ne uvijek jednako vještom rukom, ali dovoljno je površina koje su još pružale materijala da se usporedi oba slikana oltara.

djurdjic_6_resize

Posebno, činjenica da se na atici oba nalazi isti motiv, slava Presvetog Trojstva, koji je izveden u istoj maniri, ali sa osjetljivim razlikama u kompoziciji, govori protiv mogućnosti da bi se radilo o lokalnom sljedbeniku, epigonu majstora Lerchingera, koji bi zacijelo pokušao oponašati i kompoziciju, a ne samo slikarski rukopis.

Naravno, potrebno je provesti dalja istraživanja, moguće izvore, komparativnu građu iz drugih crkva s većom vjerojatnošću pripisanih istom majstoru, ali do daljnjega, s velikom vjerojatnošću možemo zaključiti da u okolici Križevaca imamo novi vrijedan opus Lerchingera ili njegovog najužeg majstorskog kruga.

djurdjic_6_resize gornja_stubica_009_resize gornja_stubica_008_resize gornja_stubica_007_resize gornja_stubica_006_resize gornja_stubica_005_resize gornja_stubica_004_resize gornja_stubica_003_resize gornja_stubica_002_resize gornja_stubica_001_resize djurdjic_11_resize djurdjic_10_resize djurdjic_9_resize djurdjic_8_resize djurdjic_7_resize
Zdenko Balog/prigorski.hr