Stotu obljetnicu rođenja hrvatskoga književnika Mehmedalije Maka Dizdara obilježilo je u četvrtak Društvo hrvatskih književnika (DHK) u prostorijama DHK u Zagrebu, a obilježavanju su nazočili i članovi Dizdareve obitelji.

O Dizdaru i njegovu djelu govorili su književni kritičari Ivica Matičević, Miroslav Mićanović, Marko Grčić i Mladen Machiedo, a stihove Dizadreve poezije kazivao je dramski umjetnik Darko Milas.

Mićanović smatra kako je danas vrlo delikatno govoriti o Dizdarovoj poeziji jer ona otvara jedan poseban prostor jezika. “Pjesnik je umnogome vlastiti pjesnički prostor ispisao simbolima”, rekao je dodavši kako je Dizdar bio opsjednut prošlošću i poviješću.

Ocijenio je kako mu je zbirka “Kameni spavač” najbolje pjesničko djelo te dodao kako u njoj otvara nove krugove – nasuprot smrti svijet visina i neba.

Po Mićanovićevim riječima Mak je poeziju smatrao jednim od oblika pamćenja i čuđenja, u kojoj se očitovala zavičajnost, prostor jezika i iskustvo.

Grčić je istaknuo kako “Kameni spavač” izgleda kao jedinstvena knjiga napisana u jednom dahu, no kad se temeljitije udubi u nju mogu se vidjeti veliki vremenski razmaci između nastanka pojedinih pjesama.

Zbirka je i svojevrsni spjev o imaginarnoj Bosni, ustvrdio je podsjetivši na nekoliko koncepata Bosne u hrvatskoj književnosti – od Kačićeva koncepta sukoba islamskog i kršćanskog svijeta do potpunoga, kako je rekao, nepoznavanja Bosne što je ilustrirao djelom “Pogled u Bosnu” Vladimira Mažuranića.

Grčić smatra kako je Makov koncept Bosne blizak Krležinu pogledu, koji je u politici nesvrstanosti na Jugoslavije provodio Tito. Radilo se o Krležinu stajalištu iz mnoštva njegovih eseja kako mi nismo ni istok ni zapad, napomenuo je dodavši kako su protiv nas jednako i Rim i Bizant, odnosno i zapad i istok.

Mehmedalija Mak Dizdar rođen je u Stolcu 17. listopada 1917., a preminuo je 14. srpnja 1971. Hrvatski je i bosanskohercegovački pjesnik iz Hercegovine Osnovnu školu završio je u Stocu, potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. godine stječe gimnazijsku maturu. Zbirkom “Vidopoljska noć” ulazi u javni život. Njegov je stariji brat Hamid pripadnik je književnoga naraštaja profiliranoga zbornikom buntovnih stihova “Knjiga drugova” (1929.) tada je bio urednik sarajevskih novina i časopisa “Gajret”, za koje i Dizdar počinje pisati. Nakon rata (1941.-1945.), dijelom provedenoga u ilegali, radio je kao urednik lista “Oslobođenje” (1948.-1951.) i poduzeća Narodna prosvjeta (1951.-1959.), a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis “Život”(1964.-1971.).

Objavio je knjige “Vidopoljska noć”, “Plivačica, “Povratak”, “Okrutnosti kruga”, “Koljena za madonu”, “Minijature”, “Ostrva”, “Kameni spavač” i “Modra rijeka”.

(Hina)

fah