U povodu blagdana sv. Ćirila i Metoda, apostola i prosvjetitelja slavenskih naroda, zaštitnika Europe i Zagrebačke metropolije, svečanu Arhijerejsku svetu liturgiju u nedjelju 5. srpnja u zagrebačkoj katedrali predvodio je križevački vladika Nikola Kekić u zajedništvu s marčanskim arhimandritom dr. Zvonimirom Kurečićem, o. Danijelom Hranilovićem i mons. Lovrom Cindorijem.
U homiliji mons. Kurečić uvodno je pojasnio zašto se baš toga dana grkokatolička liturgija slavi u zagrebačkoj katedrali. istaknuo je kako opća Crkva slavi blagdan sv. Ćirila i Metoda 14. veljače, na smrtni dan sv. Ćirila u Rimu, a za slavenske katoličke narode odlukom pape Lava XIII. prije više od sto godina određeno je da slave 5. srpnja. A slavi se u katedrali jer su oni izabrani kao nebeski zaštitnici Hrvatsko-slavonske crkvene metropolije uzdignućem na rang nadbiskupije godine 1852. Papa Ivan Pavao II. godine 1985. svetu braću Ćirila i Metoda uz sv. Benedikta proglasio je zaštitnicima Europe.
Večerašnja liturgija je u neku ruku i jubilarna. Naime, 1985. Crkva je slavila 1100. obljetnicu smrti sv. Metoda i od tada pa kroz trideset godina svake godine hrvatski grkokatolici svečanom liturgijom slave blagdan naših zaštitnika, rekao je mons. Kurečić. Kratko je predstavio svete apostole s naglaskom na činjenicu da je Metodovo djelovanje pokrivalo i našu Slavoniju, odnosno sjevernu Hrvatsku.
Na pitanje “što je ostalo od misijskoga djelovanja sv. Ćirila i Metoda”, mons. Kurečić rekao je “zahvaljujući učenicima svete braće Ćirila i Metoda u nekim hrvatskim biskupijama održalo se bogoslužje na staroslavenskom-starohrvatskom jeziku. Dok je većina Hrvata imala liturgiju na latinskom jeziku, kao iznimku i povlasticu Hrvati u Istri, Primorju, Gorskom kotaru i Lici, Dalmaciji i na nekim dalmatinskim otocima imali su povlasticu glagoljaškoga bogoslužja. Tom iznimkom unutar Zapadne Latinske Crkve kao povlasticom argumentirali su naši hrvatski biskupi prije pedeset godina na Drugom vatikanskom koncilu kada se raspravljalo o uvođenju narodnog jezika u liturgiju Zapadne Crkve. Stoga kao hrvatski narod možemo biti ponosni da smo bar u jednom ne malom uvođenju narodnog jezika u bogoslužje Zapadne Crkve koja se do tada isključivo služila latinskim jezikom i zbog toga se još danas naziva Latinska Crkva uglavnom rimskoga obreda.”
Na kraju liturgije biskup Kekić zahvalio je svima na nazočnosti liturgiji, te preporučio da se u molitvama utječe svetoj braći Ćirilu i Metodu kako bi Europa čiji su zaštitnici sačuvala svoje kršćanske korijene. Pjevao je Ćirilo-metodov kor u mješovitom i muškom sastavu.
IKA
