Crkva 22. kolovoza liturgijski časti Blaženu Djevicu Mariju kao Kraljicu, htijući tako naglasiti ne samo da ju njezini štovatelji slave kao posebnu zagovornicu i posrednicu, onu koja ne odbija molbu nikoga tko ju iskreno zazove, nego i potvrđuje vjeru Crkve da je Marija u svojoj nebeskoj proslavi uistinu uzdignuta iznad svih drugih ljudi i u tom smislu stvarno Kraljica nad kraljicama.

Zato štovanje Blažene Djevice Marije i čini bitan dio katoličke duhovnosti, kako u osobnim životima vjernika, tako i u službenim crkvenim slavljima, a marijanska su svetišta uvijek, a posebno na blagdane posvećene Djevici Mariji, puna onih koji joj se ponizno obraćaju s povjerenjem, moleći ju zagovor kod Boga.

Iako takav oblik pobožnosti neke druge kršćanske Crkve gotovo preziru, ponajprije tumačeći tako da je Marija bila samo obična žena koja je rodila Krista, štovanje Blažene Djevice Marije u shvaćanju vjernika katolika ima daleko dublje i itekako opravdano značenje. Upravo iz te jedne posebne suživljenosti s Marijom kao Majkom koja bdije nad nama u svakom trenutku, i čime se nimalo ne umanjuje Kristovo prvenstvo niti prvenstvo Presvetoga Trojstva, u Katoličkoj se Crkvi razgranala pobožnost prema Bogorodici, a koja se – iz zahvalnosti i ljubavi, naziva raznim imenima. U tom smislu treba shvatiti i naziv “Kraljica”.

Sam je blagdan uveo papa Pio XII. 1954. godine i odredio da se slavi 31. svibnja, ali je kasnije njegova proslava prenesena na osmi dan nakon proslave Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, odnosno slavi se 22. kolovoza.

izvor: vjeraidjela.hr

prigorski.hr