U franjevačkoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, predstavljena je u utorak, 15. svibnja nova knjiga Ljiljane Matković-Vlašić „Blago mirotvorcima”. O knjizi su govorili don Anton Šuljić, kao predstavnik izdavača Kršćanske sadašnjost iz Zagreba, dr. Jadranka Brnčić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i sama autorica – mr. Ljiljana Matković Vlašić.

Prof. Šuljić podsjetio je slušatelje na autoričin angažman u Kršćanskoj sadašnjosti još od 1966. godine kad je postala zamjenicom glavnog urednika u „Svescima – Kršćanska sadašnjost” te je u samoj kući od početka radila i nastavila djelovati i kao autorica više knjiga među kojima se ističu tri knjige poezije (Traganje za blizinama, 1971.); Sabrani dani 1977. i Budi bez svega živote, 2015.), ali i vrlo dobro primljene knjige Žena i Crkva (1973.), Ti nisi sišao s križa (1974.); U zemlji živih (1983.), Laici u prvim ili zadnjim redovima (1987.) te knjiga koja je izišla početkom tekuće godine Blago mirotvorcima – Glas vapijućeg u pustinji (2018.).

Ljiljana Matković-Vlašić, istaknuo je pomoćnik direktora KS-a, od 1970. godine sudjeluje u mirotvornome radu kao član Svjetske konferencije religija za mir, na čijih je devet susreta sudjelovala i iz tih materijala, s odmakom vremena napisala ovu knjigu čiji je stil svjež, koncizan i koncentriran na bitno, bez suvišnih opisa i detalja, ilustrativan i novinarski cizeliran – na kraju poetski, sočan i osoban. „Premda je knjigu napisala u već zreloj dobi svoga života, autorica pokazuje istančan osjećaj za povezivanje prijašnjih i sadašnjih situacija. Njezine su objekcije u pogledu onoga što se čini ili ne čini za mir – točne, precizne i izravne” istaknuo je Šuljić i dodao da će čitatelj, sve ako podnaslov i sugerira određenu skepsu, iz ove knjige doznati da je moguće raditi za mir, da ima puno dobrih ljudi koji rade za mir, da su osobni susreti najbolji način rada, da se od drugih može puno naučiti te da im se puno može dati, da je međureligijski dijalog nužan i da je, konačno, svaki dijalog nužan.

Dr. Jadranka Brnčić potom je pokazala vrijednost knjige i autoričina rada na području mirotvorstva naznačivši da će čitatelj u knjizi naći velik broj poznatih i važnih ljudi koji su radili za svjetski mir, susrest će se s njihovom misli i djelom, upoznat će inicijative i moguće načine djelovanja kao i postignuća, ali i određeni zamor. Pohvalila je autoričin osjećaj za bitno, njezinu koncentraciju na ono što je duh određenih dokumenata ili poruka te je naglasila njezin predan kršćanski angažman koji nikako nije u koliziji s onima koji pripadaju drugim religijama.

Dr. Brnčić posebice se zadržala na mirotvorstvu kao temeljnom zadatku svakoga vjerujućeg te je u tom pogledu izrazila nadu da će i naša Crkva učiniti daljnje napore prema pomirenju našega društva. Usto, govorila je o tome što je Ljiljana Matković-Vlašić u svome radu i angažmanu kao autorica u Kršćanskoj sadašnjosti, svojim knjigama i kolumnama značila za mlade intelektualce u vrijeme dok je ona ulazila u taj svijet posebno ističući njezino zauzimanje za laike i za pitanje žena u Crkvi što je vrlo aktualno i danas.

Obraćajući se nazočnima Ljiljana Matković-Vlašić je zahvalila svima, posebice Kršćanskoj sadašnjosti kao izdavaču, svojim „kursiljistima”, knjižari „Sv. Franjo” i franjevcima domaćinima. Tom je prigodom autorica rekla: „Ne rađamo se kao mirotvorci. To postajemo osluškujući stvarnost oko sebe. Mirotvorstvo nije nikakva ideologija i nikakva politika. Nije to ni rasprava o tome tko je krivac, a tko nije. Takve rasprave pripadaju pravosuđu. Mirotvorstvo je, dakako, povezano s nenasilnošću, ali je više od nenasilnosti.

Nikad ne nameće svjetonazore i vjersku pripadnost. Mirotvorstvo je životni stav temeljen na poštovanju prema ljudima i narodima, prema biljkama i životinjama, prema planetu Zemlji, prema Božjem stvorenju u cjelini. Mi kršćani nemamo monopol na mirotvorstvo, ali da smo na njega posebno pozvani govori nam Kristova Besjeda na gori riječima: ‘Blago mirotvorcima oni će se sinovima Božjim zvati’. Mirotvorstvo nas, međutim, ne priječi da ispitujemo uzroke i posljedice ratova i da kažnjavamo zločince”, istaknula je Matković-Vlašić i dodala da kad se ljudi natežu oko toga tko je učinio više zla, to obično loše završi. „Neka se radije natežu oko toga tko je učinio više dobra”, poželjela je autorica.

Don Anton je cijelo događanje popratio s nekoliko svojih šansona, a za kraj su svi nazočni otpjevali poznatu pjesmu Bratu Suncu sv. Franje Asiškoga.

prigorski.hr/ika.hr