Euharistijsko slavlje o 10. obljetnici smrti utemeljiteljice i predsjednice Pokreta fokolara Chiare Lubich u zagrebačkoj prvostolnici u subotu 10. ožujka predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji je uz druge svećenike, bio i tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Janusz Stanislaw Blachowiak.

Ovo je slavlje spomena i zahvale. Spomena ne samo na desetu obljetnicu smrti Chiare Lubich, utemeljiteljice i predsjednice Pokreta fokolara, nego i na čudesne putove kojima je Gospodin vodio njezin život i živote onih koji su se nadahnuli istim Duhom i tim nadahnućem i dalje gore. Ovo je slavlje zahvale za sve ono što je Bog ostvario po Chiarinu životu u Crkvi i u svijetu te za sva nastojanja kojima je Pokret živ i prepoznatljiv u suvremenosti, rekao je uvodno biskup Šaško.

Povezujući misna čitanja i ovaj događaj, na početku homilije biskup je rekao: „Božja riječ nikada nije slučajna. Tako ni večeras, kada je u Evanđelju podudarna s nadahnućem iz kojega izrasta ljepota početaka i snaga trajanja Pokreta fokolara. ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.’ Ljubav povezana s vječnim životom – to je obzor na kojemu se može približiti čudesnomu djelu življenja fokolara. Kada je Chiara, osjećajući nadahnuće, gledala grad Trento – kako sama pripovijeda – osjetila je u srcu snažnu čežnju: vidjeti taj grad zahvaćen ognjem ljubavi, istinske, ona koja povezuje čovjeka i čovjeka, ljubav koju može ostvariti karizma jedinstva. To joj je ispunjalo srce i taj je pogled postao sveobuhvatnim planom koji se širio diljem svijeta”. Biskup Šaško posebno je ukazao na prepoznatljivu karizmu dijaloga, kako ekumenskoga, tako i dijaloga među religijama i među kulturama koji njeguje Pokret fokolara, jer „u tim je evanđeoskim dimenzijama ostala prepoznatljivom i živom iznimna kršćanka Chiara”. U tom je kontekstu ukazao na Chiarinu rečenicu koja danas obvezuje ne samo članove Pokreta, nego sve nas „Kada bih nešto željela ostaviti Pokretu, ostavila bih jedino Evanđelje.” Ta čežnja za življenjem Evanđelja u svijetu trajno je kršćansko nadahnuće oko kojega se Crkva trudi u svakome vremenu, što je naročito vidljivo u ovo vrijeme u riječima i djelima pape Franje.

Nadalje je biskup istaknuo kako niti Chiara, baš kao ni Isus, nije težila biti reformatorica društva. „Njezin je san usmjeren puno više i puno dublje, a tiče se antropološkoga i teološkoga temelja bilo koje društvene reforme, odnosno obnove: sveopćega bratsko-sestrinskoga jedinstva, onako kako ga želi Isus. Ona se usudila živjeti Isusovu ponudu ljubavi, jer rješenja društvenih problema koji su sve veći – bez obzira na privid tehnološkoga razvoja i napretka – sa sve većim odbacivanjem ljudi, s nepravednim sustavima koji iskorištavaju i zlorabe moć nad siromašnima, ta rješenja ne ovise o strategijama koje imaju sociološku pozadinu ili pak o akcijama na površini zbilje, nego o temeljnim opcijama i dubokim vrijednostima koje pokreću savjesti. Za kršćanstvo se izvor nalazi u utjelovljenju Isusa

Krista i u dostojanstvu svakoga čovjeka kao Božjega djeteta. Karizma Chiare Lubich je dar koji se dohvaća samo u svjetlu Isusa Krista, to jest: ona ima obilježje antropologije izrasle iz otajstva Trojedinoga Boga i otajstva Crkve. Te dvije stvarnosti su podloga življenja jedinstva u društvenome modelu koji je kadar izgraditi svijet ispunjen ljudskošću, jer su srca ljudi ispunjena božanskim. U njezinu susretu s drugim ljudima, bez obzira kojoj religiji, kulturi, svjetonazoru pripadali, osjeća se polazište ljubavi Isusa Krista. To ju ne sputava, nego oslobađa; to ju ne koči nego pokreće; to ne sužava, nego proširuje obzor, ne oduzima riječ, nego obogaćuje govor. Ta prodornost odražava i razgovor koji nam je večeras naviješten”.

Povezujući pak misno evanđelje i Pokret fokolara, biskup Šaško rekao je: „Usuđujem se reći da fokolari, s jedne strane, nose u sebi lijepe odlike Nikodemove osobe: čežnju, spremnost na razgovor, povezivanje onoga što se čini odijeljenim, a s druge strane jasno svjedoče svoj životni stav pred drugima, nenametljivo i iskreno, na jednostavan i topao način živeći kršćanstvo, blizi čovjeku i spremni podnijeti žrtvu te pomoći u svim prilikama”.
Za članove Pokreta i za sve nas molim gorljivost i plamen ljudskosti i ljubavi koja uprisutnjuje Gospodina. Ta prisutnost preobražava svijet. Znamo da tu jasnoću za nas moli i Chiara, čije ime znači Jasna, Bistra: da vidljivost naših evanđeoskih djela očituje Nevidljivoga, Boga koji nije došao svijet osuditi, nego ga spasiti, zaključio je biskup Šaško.

Nakon mise u katedrali uslijedio je program u kojem je predstavljena karizma Chiare Lubich, koja je privlačna i suvremenom dobu „proniknuti u najdublju kontemplaciju, a ipak ostati sa svima, čovjek uz čovjeka”. Predstavljen je i Marijin grad, kojih danas ima 25 u svijetu, koje je pratila i nadahnjivala u razvoju Chiara. Prisutni su imali prilike saznati nešto više i o Dječjem vrtiću Zraka sunca koji djeluje unutar Gradića Faro u Križevcima. Vrtić posebnu pozornost posvećuje kršćanskim i temeljnim ljudskim vrednotama.

Na kraju je naglašeno kako je u prvim godinama nastanka Pokreta, Chiara u Loretu, u Nazaretskoj obitelji, prepoznala osnovnu društvenu stvarnost u kojoj se sve na ovoj zemlji mora ogledati. Trojstveni uzor na nebu utjelovio se na zemlji u Nazaretskoj obitelji.
Mnogo godina kasnije kad ju je jedan novinar upitao: „Kada biste morali ostaviti posljednju želju, oporuku, što biste rekli?” Chiara je odgovorila: „Budite obitelj! Ljubite se uzajamno kao što nas je Isus ljubio. Budite spremni umrijeti jedan za drugoga. Budite obitelj! To bih rekla: sve je u tome. Isus među nama je temelj na kojem se gradi naše ‘biti uvijek obitelj’, obitelj djece Božje, Marijina obitelj.”

ika.hr/prigorski.hr

fah