U povodu 130. obljetnice rođenja slikara Vladimira Becića u Taktilnoj galeriji MG, smještenoj na prvom katu Vranyczanyjeve palače u Zagrebu, u utorak će biti predstavljena njegova slika “Dječak s kukuruzom” iz 1937. godine, koja se čuva u fundusu Moderne galerije.

Becićeva slika predstavlja se u sklopu inovativnog koncepta prilagodbe vizualnih djela slijepim i slabovidnim osobama, Taktilne galerije Moderne galerije, prve multisenzorne galerije u ovom dijelu Europe. Galerija je smještena u posebnom odjeljku, uređenom za razgledanje dodirom i zvukom, gdje se kontinuirano priređuju izložbe kapitalnih djela hrvatskog slikarstva i kiparstva od 19.stoljeća do danas.

Originalna umjetnička djela mogu se doživjeti uz pomoć audio vodiča, taktilnih dijagrama te legendi na Brailleovu pismu i pratećih kataloga. Autorica tog koncepta je povjesničarka umjetnosti i kustosica Nataša Jovičić, koja će predstaviti “Dječaka s kukuruzom”, jednu od zapaženijih slika istaknutog hrvatskog umjetnika.

Vladimir Becić (Slavonski Brod, 1886.- 1954) uz studij prava polazio je privatnu slikarsku školu Crnčića i Čikoša Sesije. Između prava i slikarstva odlučuje se za potonje, pa 1906. odlazi na studij u Muenchen i četiri godine kasnije i u Pariz.

U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je kao ratni slikar i izvjestitelj, a nakon rata gradi atelier kod Sarajeva, gdje živi do 1923. godine. Potom seli u Zagreb, gdje na Akademiji likovnih umjetnosti radi kao profesor. Uz Babića i Mišea osnivač je Grupe trojice u Zagrebu (1930.).

Njegovi rani radovi imaju stilske oznake muenchenskoga akademizma, osebujnoga realizma i francuskih impresionista, kada najviše slika portrete i aktove. Boraveći u Parizu upoznaje Manetovo i Cezanneovo slikarstvo.

Razdoblje s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina prošlog stoljeća obilježilo je intenziviranje slikarskoga pigmenta i rukopisa, te izravno obraćanje motivu, što se nastavilo i na četvrto desetljeće, kada je nastalo najviše radova. Tijekom Drugog svjetskog rata živio je u Zagrebu ponajviše slikajući mrtve prirode i portrete bez većih stilskih promjena.

(Hina)

fah