NOVAGENETIK
Andre Mohorovičić

Andre Mohorovičić (Križevci, 12. srpnja 1913. – Zagreb, 17. prosinca 2002.)




Rođen je 1913. godine u Križevcima. Diplomirao je 1935. godine na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Kolegije povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao je 1938. god. Kao asistent-stipendist provodi od 1936. do 1938. godine po nekoliko mjeseci u Pragu, Beču i Firenci. Doktorirao je na Fakultetu za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani s disertacijom “O kategoriji apsolutnoga i relativnoga u teoriji arhitekture”

Na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta postaje 1936. godine asistent, a od 1945. redoviti profesor grupe kolegija Povijest umjetnosti i Teorija arhitekture. Umirovljen je 1983. godine. Za izvanrednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti biran je 1954. a za redovitog člana 1962. godine. Obavlja mnoge važne dužnosti u Jugoslavenskoj akademiji – danas Hrvatskoj akademiji, među inima bio je glavni tajnik (1975.-1978.) te potpredsjednik (1978.-1991.). Dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti od 1983. godine. Sveučilište u Zagrebu dodjeljuje mu 1998. godine zvanje professor emeritus.

Obavljao je dužnosti na sveučilištu:

  • Rektor Sveučilišta u Zagrebu (1947.-1949.)
  • Prorektor Sveučilišta u Zagrebu (1949.-1950.)
  • Dekan Fakulteta (1950.-1951.; 1966.-1968.)
  • Prodekan Fakulteta (1946.-1947.; 1962.; 1968.-1972.; 1979.-1983.).

U znanstvenom radu obuhvaća široki krug teorijskih i povijesnih tema s područja arhitekture i urbanizma. Sustavno istražuje razvoj graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske, o čemu objavljuje mnogobrojne analitičke prikaze i teorijske rasprave. Svoja opsežna istraživanja sublimira u sintetičkom prikazu povijesnog razvoja arhitekture i urbanizma na tlu Hrvatske. Poseban prilog analizi arhitektonskog stvaralaštva dao je u djelu Teorija arhitekture. Objavio je preko 100 znanstvenih rasprava te oko 250 stručnih prikaza i analiza.

Održao je veliki broj javnih predavanja u zemlji i inozemstvu (Prag, Krakov, Beč, Bratislava, Ljubljana, Venecija, Moskva, Graz, Barcelona i td.).

Bio je glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda M. Krleža u Zagrebu (1959.-1966.).

Za svoj znanstveni opus dobio je brojna priznanja i nagrade: Orden Republike sa srebrnim vijencem (1973.), Orden Republike sa zlatnim vijencem (1987.), Povelju ZAVNOH-a, republičku nagradu “Božidar Adžija” (1975.), republičku nagradu za životno djelo (1979.), republičku nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo (1983.), nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo (1998.).

prigorski.hr/hazu.hr

foto: hazu.hr

Komentari

Komentara

Provjerite i ovo

Julije Csikos Sessia

Julije Csikos Sessia (Zagreb, 16. siječnja 1898. — Zagreb, 2. ožujka 1978.)

Kipar i slikar. Sin slikara Bele; doživotni čuvar očeve Spomen-zbirke u Zagrebu. Studij kiparstva započeo …

antun Nemcic

Antun Nemčić Gostovinski (Edde, Mađarska, 14. siječnja 1813. – Križevci, 5. rujna 1849.)

Studij prava završio u Zagrebu. Kao odvjetnički pripravnik, bilježnik i kotarski sudac službovao je u …