Sin suca Ivana Nep. pl. Štrige Cunovečkoga i Cecilije, rođene pl. Raizner, osnovnu školu je završio u Križevcima, gimnaziju u Zagrebu i Velikoj Kaniži, diplomirao pravo u Zagrebu. Bio je govorljivi pristalica Ilirskog preporoda, te je odigrao znatnu ulogu u glazbenom životu tog razdoblja kao operni pjevač, inicijator i organizator. Prozvan je jednim od najoriginalnijih Hrvata XIX. stoljeća.

Godine 1840. utemeljio u Zagrebu prvo ilirsko glazbeno društvo na čelu s Vatroslavom Lisinskim kao dirigentom. Lisinskog je poticao na komponiranje ilirskih budnica i prve hrvatske opere Ljubav i zloba, a on je pribavio libreto od Dimitrija Demetra. Godine 1849. – 1850. organizirao u Zagrebu s dobrovoljačkom glumačkom družinom predstave hrvatskih kazališnih djela, a 1869. izvedbu Verdijeve opere Trubadur na hrvatskom jeziku. Kao operni pjevač bariton igrao je ulogu i praizvedbi Ljubavi i zlobe. Nastupao je i u Pragu, Brnu, Petrogradu.

Štriga je radio i u hrvatskom zemljišnom arhivu, gdje je bio i ravnatelj, a od 1876. radio je kao putujući učitelj za voćarstvo i vinarstvo. Konačno je umirovljen živio u Zagrebu, sve do svoje smrti koja ga je iznenada zatekla u 76. godini, u nedjelju 7. ožujka 1897. u 1 sat ujutro od kapi u bolnici. 9. ožujka sahranjen je na Mirogoju u ilirskoj arkadi uz prijatelja Lisinskoga i hrvatske preporoditelje. Štriga je bio impozantna ličnost. U velikoj borbi za narodne ideale bio je on najodlučniji borac.

prigorski.hr/krizevci.eu