Danas se navršava 199 godina od rođenja prve hrvatske operne primadone Sidonije Rubido Erdödy (Zagreb, 7 veljače 1819. – Gornja Rijeka, 17. veljače 1884.). Pripremimo se za veliki jubilej prve hrvatske primadone!
Pripadnica je jedne od najznačajnijih hrvatskih velikaških obitelji (mađarskih korijena), Erdödy de Monijorókerék & Monoszló, iz kojih potječu banovi, vojskovođe, kardinali, nasljedni župani Varaždinske županije, ali i umjetnici. Tako je pored prve primadone, ista obitelj dala i prvu školovanu slikaricu u Hrvatskoj, Julijanu, udatu za grofa Ivana Draškovića Trakošćanskog.
Odrasta u Zagrebu i Razvoru (Kumrovec), a kad bude prepoznat njen pjevački dar, odlazi na školovanje u Beč. Mada joj se smješi operna karijera u metropoli Monarhije, odlučuje se 1841. vratiti u Hrvatsku, kako bi poduprla nacionalni kulturni preporod. Udala se za Antuna Rubida, a potom se pridružila inicijativi grupe Iliraca za postavljenje prve hrvatske opere.
Ovu je inicijativu snažno podržavao Križevčanin Albert Štriga. Na premijeri 28. ožujka 1846., i prvim izvedbama opere ‘Ljubav i zloba’ pjeva glavnu žensku ulogu, čime postaje prva hrvatska primadona. Ubrzo nakon toga rodio joj se sin Radoslav, te više nije nastupala. Zadnje godine života provodi na imanju Rubidovih u Gornjoj Rijeci, gdje umire 17. veljače 1884., gdje je i pokopana. Jedna je od dvije žene (među mnoštvom muškaraca) prikazanih na Bukovčevom svečanom zastoru ‘Ilirski preporod’ u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Pored mnogih poznatih činjenica i zgoda iz života primadone Sidonije, možda je zanimljivo istaknuti i neke manje poznate podatke. Tako je Sidonija bila jedna od promotorica ‘hrvatske mode’, ilirskog odgovora na kozmopolitsku modu koju nameću Pariz, Beč i Leipzig. Narodna je moda bila donekle modni hibrid suvremene mode s krinolinom i širokim ‘v’ izrezanim haljinama, preko kojih se nosila ‘surka’, stilizirana vojnička krajiška bluza s gajtanima, redovito u ilirskim bojama, crvena, bijela ili plava, te crvena ilirska kapica.
Muška je moda imala još više elemenata krajiške odore, te se pored surke nose hlače u čizmama (najčešće tamnoplave), a na glavi ‘crvenkapa’, također preuzeta iz odore graničara, tip meke frigijske kape, čiji visoki vrh pada postrance. Veličanstvena ‘modna revija’ narodne mode bila je sama premijera opere ‘Ljubav i zloba’, a glavna zvijezda, naravno, mlada Sidonija. Sve je podrobno opisano u novinama Danica, te je šteta što uz opširan opis nema i ilustracija ovog jedinstvenog modnog događaja.
Čitamo da je Sidonija nastupila ‘…u svom narodnom, bogato izvezenom odjelu od svile i kadife, kojoj crvena kapica i pojas pravim dragim kamenjem i biserom urešen bijaše…’.
Srećom, ako i nije ostala ilustracija uz opis u Danici, imamo posredno svjedočanstvo o izgledu kostima s operne premijere, napose, Sidonijinog kostima. 1847. izdaje zagrebački poduzetnik Josip Bäck komplet karata za tarok sa nacionalnim motivima, povijesnim osobama, narodnim odorama i spomenicima i gradovima Hrvatske, tzv. ‘Dvorane zagrebačke karte’.
Kao i mnoge druge karte koje su dokumentirane kao likovi i kostimi kazališnih predstava (podsjećamo da su popularne ‘mađarice’ ništa drugo nego likovi iz Schillerovog ‘William Tella’), na ovim se hrvatskim kartama pojavljuju likovi i kostimi sa zagrebačke premijere ‘Ljubavi i zlobe’. Na karti herc dame prikazana je Sidonija u opisanom kostimu.
Crvena haljina prorezanih širokih rukava sa bijelim obrubom hermelina, plavi prsluk i donja bijela haljina, te crvena kapica, sve usklađeno u nacionalnim bojama (koje će istovremeno postati i boje službene nacionalne zastave), vjerojatno u donjem dijelu (koji na karti nije vidljiv) ima široku bijelu krinolinu, koju samo djelomično pokriva gornja crvena haljina sa krinolinom.
Svakako za potpuniju predodžbu o društvenom životu u Hrvatskoj 19. stoljeća, napose razdoblja nacionalnog preporoda, trebalo bi bolje proučiti fenomen ‘hrvatske mode’, kojega je Sidonija bila jedna od najuglednijih promotorica.
Zdenko Balog/prigorski.hr